Intervju/intervista        PINO PELLEGRINO


Biti "veliki" kao osoba,
pomaže biti "veliki" kao glumac




Pino Pellegrino je jedan od najvažnijih italijanskih casting direktora.

Od 1976. god do danas oprobao se u mnogim aktivnostima u sektoru spektakla: bio je asistent režije Francu Zaffirelliju na filmu "La caveleria Rusticana", koscenarista filma "Brillantina Rock" reditelja Massima Tarantinia, napisao je čak 5 tekstova za Ritu Pavone koje su na l.p.-u "R.P '80".

Pellegrino je profesionalac koji poznaje i prije svega voli svoj posao, godinama pored velikih italijanskih reditelja kao sto je Ferzan Ozpetek bira sve one igrače, sva "krhka stvorenja" kako voli da naziva glumce, koji daju dušu i tijelo nezaboravnim filmskim likovima.

Medju njegovim najznačajnijim filmskim radovima su filmovi: "Le fate ignoranti"; "La finestra di fronte"; "Miracolo a Palermo"; "Vieni via con me"; "Cuore sacro"; "Saturno contro" ....

Njegov najveći dar je, kako kaže, što je osjetljiv čovjek.

A prema mom mišljenju, Pino Pellegrino je prije svega veliki učitelj glume ispred filmske kamere.

Pino PellegrinoPino Pellegrino

CL: Započeli ste karijeru casting direktora 70-tih godina u zlatnom periodu italijanskog filma, ako se tako može reći. Kako Vam je tada izgledao svijet filma i da li danas nostalgično gledate na to vrijeme?
PP:
Započeo sam u junu 1976.godine. kao filmski agent. Na filmu se tada mnogo radilo, a postojali su i značajni reditelji, oni koji su stvorili italijanski film: Visconti, Pasolini, Risi, Comencini, Bolognini, Monicelli, Scola, Fellini i drugi.

Bilo je mnogo više strasti i entuzijazma u radu na projektu. Najviše se mislilo na kvalitet i prestiž filmskog djela. Danas se najviše misli na dobit, a i često se snimaju "beskorisni" filmovi.

Mislim da film treba da bude "kultura", trebalo bi da podstiče emocije, da dodiruje dušu, što se takođe može postići i kroz smijeh.

Vjerujem da je dolazak "određene" televizije uništio sve!

CL: Bili ste asistent režije Francu Zaffirelliju na filmu "La cavalleria rusticana". Šta pamtite iz te saradnje?
PP:
Zaista jedinstveno iskustvo! Zaffirelli je bio vrlo zahtjevan i sve je divno funkcionisalo. Njemačka produkcija, pa je i u tom segmentu sve bilo savršeno!

Taj posao sam dobio zahvaljujući jednom prijatelju, koji je , na žalost, nedugo nakon toga preminuo. Uvjeren sam da bi moja sudbina bila potpuno drugačija da je poživio.

Uglavnom, više od mjesec dana na Siciliji, snimajući "La cavalleria rusticana" bilo je nešto što se ne može ponoviti!

CL: Sa Ferzanom Ozpetekom imate dugu saradnju punu povjerenja. Kako je rođena i kako danas, nakon toliko zajedničkih uspjeha izgleda Vaš rad?
PP:
Naše prijateljstvo je rođeno skoro iz "inata". Ja sam radio u to vrijeme kao agent, a on kao asistent reditelja.

Jedan od mojih prijatelja bio je ubijeđen da mu nisam bio mnogo simpatičan. Ja sam ga zato namjerno, iz inata, pozvao na feštu povodom mog rođendana koja je slijedila nekoliko dana nakon toga. Od tog dana smo se prepoznali, čujemo se svakog časa i viđamo svakog dana.

Od filma "Le fate ignoranti" ja sam radio sve njegove filmove. On je moj najbolji prijatelj i čini dio grupe prijatelja koji ja zovem "moja druga porodica" .

CL: U vašoj karijeri sarađivali ste sa raznim i značajnim produkcijskim kućama. Osim pronalaženja sredstava za realizaciju jedne filmske priče, na šta, prema Vašem mišljenju produkcija treba da obrati pažnju? Da li Vam se dogodilo da ste odbili saradnju ako Vam se nije dopala tema filma?
PP:
Stalno imam potrebu da zarađujem toliko da bih mogao reći NE određenim projektima. Ali, na žalost, radio sam i projekte koje nisam volio.

Produkcija mora podržavati projekat i štititi ga od mogućih "propusta", od površnih preporuka sa strane koje mogu uništiti film. Vjerujem da samo jedan pogrešan lik u ekipi može imati negativan uticaj na čitav projekat.

CL: U Vašem poslu usredsređeni ste na reditelje. Kako izgleda Vaša saradnja? Da li ste najčešće saglasni u odabiru glumaca ili ima i različitih stavova? Ko na kraju presudi?
PP:
Moj rad se najčešće sastoji u ovome: pročitam scenario i razmišljam o lepezi glumaca, prema mom mišljenju "idealnih" za svaki od likova u filmskoj priči. U početku pravim predloge kroz fotografije i CV, sam ili sa rediteljem, zatim eventualne probe, i na kraju se definitivna odluka donosi sa rediteljem, producentom ili sa televizijom ukoliko se radi o TV projektu.

Pristup, gotovo nikada nije isti. Zavisi da li je TV ili film, zavisi od reditelja, od povjerenja, od feelinga između mene i reditelja, koji na kraju uvijek donosi konačnu odluku.

Ja mogu jasno iznijeti svoje mišljenje, mogu insistirati, ubjeđivati, ali on je reditelj!

CL: Šta je za Vas dobar glumac? Koje osobine mora da posjeduje?
PP:
Dobar glumac? Prirodnost u interpretaciji, govori kao da u tom momentu živi svakodnevni život, u kome ne "pretjeruje" sa grimasama i gestovima.

CL: Danas se isuviše pažnje obraća na spoljašnji izgled! Kako Vi gledate na "vječnu mladost", na plastičnu hirurgiju? Da li je to uopšte potrebno filmu?

PP:Ja ne razumijem one koji koriste plastičnu hirurgiju da bi poboljšali svoj fizički izgled. Mislim da je čak štetna za karijeru, kao i za samu osobu. Bore su ponekad priča pređenog životnog puta i mogu reći mnogo.

Mislim da glumac nije ništa drugo do osoba sama. Glumac je ono što je i u životu. Vjerujem da biti "veliki" kao osoba, pomaže biti "veliki" kao glumac.

Senzibilitet, karakter, ličnost, blistavost, harizima, oči, osmijeh, čine osobu i glumca!

CL: Psihologija i glumci, intuicija i glumci?
PP:
Mislim da glumac nije ništa drugo do osoba sama. Glumac je ono što je i u životu. Vjerujem da biti "veliki" kao osoba, pomaže biti "veliki" kao glumac.

Senzibilitet, karakter, ličnost, blistavost, harizima, oči, osmijeh, čine osobu i glumca!

CL: Filmska kamera? Kaže se da te ona jednostavno voli ili ne voli. Kako objašnjavate ovaj magičan aparat? Šta može učiniti glumac da bi ga filmska kamera zavoljela i da li je uopšte moguće učiniti bilo šta?
PP:
Kamera je magična! Prikazuje te onako kako je sama odlučila da te prikaže. Ne postoje formule za pomoć osim razumijevanje, poznavanje svjetla na set-u. Onako kako su činile filmske dive u prošlosti! Svjetlo ti može pomoći da postaneš magičan.

CL: Koje su najčešće greške koje glumci prave na kastingu? Šta bi ste ih savjetovali?
PP:
Generalno, glumci koje srijećem imaju suviše jak dijalekat, često "pretjeruju" sa licem i obično ne znaju šta bi sa rukama.

CL: Otkrili ste mnoge talente, koji su zahvaljujući tome postali slavni. Kakav je to osjećaj? Da li već prilikom prvog susreta možete da predvidite budućnost u svijetu filma mladom glumcu?
PP:
"Otkriti" još nepoznatog glumca kojeg smatram dobrim i uspjeti ga posle ubaciti u cast filma, čime on postaje "poznat", za mene je velika sreća. Osjećam se prijatno i imam dokaz da sam dobro odradio posao.

Možda zvuči pretenciozno to reći, ali vjerujem da znam procijeniti glumca nakon prvog razgovora! Naravno, dešavaju se i greške, ali i to je ljudski!

CL: Danas se moda i svijet manekenstva umiješao među glumce. Kakva treba da bude fotografija za kasting, show reel ...? Vaš savjet u vezi sa alatkama za glumačku prezentaciju.
PP:
Fotografije treba da su jednostavne, da prikazuju stvarnu, realnu figuru glumca. Ponekad svjetlosni efekti i određene poze zbunjuju i nerijetko stvaraju razočarenje u osobu koju već znamo.

Budite uvijek onakvi kakvi ste! Budite uvijek svoji!

CL: Ko su Vaše ikone u svijetu glume? Sa kojim glumcem, glumicom, rediteljem bi voljeli da sarađujete? Za koji kultni film bi voljeli da napravitre casting i da li bi se razlikovao od već postojećeg?
PP:
Moji mitovi prošlosti su Marlon Brando i Greta Garbo. Volim Garbo zbog njenog lica, zbog njene misterije, zato jer ne blijedi! Branda zbog njegove vještine, ljepote i nečeg zavodničkog, što ni jedan današnji glumac ne posjeduje.

Danas volim Meryl Streep i Jack Nicholson a. Izvanredni!

Rado bih radio casting za jedan Bertoluccijev film "Garrone e crialese"

Sa današnjim glumcima radio bih casting za film "Prohujalo sa vihorom"

CL: Kao 13 godisnji dječak sanjali ste da postanete glumac. Kako danas, nakon toliko rada sa glumcima gledate na tu želju. Sta se promijenilo?
PP:
Da, kao i mnogi sanjao sam da budem glumac. Previše težak i stresan posao, mada ni ovaj moj nije mnogo manje stresan.

Ali kasnije sam izgubio volju da sebe stavljam u "izlog". Volim stajati iza i posmatrati!

U Italiji,godine krize i Berluskonijeva Vlada napravili su kulturu opcijom!

Globalizacija kreira podsticaj za film generalno, projekti sa internacionalnim ukusom i ekonomijom mogli bi biti jak podsticaj za oživljavanje filmskog sektora

CL: Kako vidite budućnost italijanske kinematografije?
PP:
Sa ovim restrikcijama i krizom u ovom momentu vidim samo mrak! U Italiji je u proteklim godinama kultura isuviše ignorisana.

Televizija je sve napravila glupljima, što je, izgleda, nekom vrlo zgodno!

CL: Koliko po vašem mišljenju politička i ekonomska situacija utiče na kinematografiju generalno. Šta će proizvesti u svijetu filma trenutna ekonomska kriza i globalizacija?
PP:
U Italiji,godine krize i Berluskonijeva Vlada napravili su kulturu opcijom!

Globalizacija kreira podsticaj za film generalno, projekti sa internacionalnim ukusom i ekonomijom mogli bi biti jak podsticaj za oživljavanje filmskog sektora.

CL: Da li vas privlače novi prostori kao mogućnost za otkrivanje novih lica? Koliko poznajete prostor ex-Jugoslavije i njenu kinematografiju? I da li ćemo imati priliku da vas vidimo i u Crnoj Gori?
PP:
Moja radoznalost je ogromna ali sam ja ograničen jer ne govorim engleski jezik koji je zapravo jezik svih.

Ne poznajem jugoslovensku kinematografiju, a samo poznajući je mogu shvatiti šta iz svog iskustva mogu ponijeti u Crnu Goru. Priznajem da mi se prostor mnogo sviđa, na internetu sam pronašao divne fotografije vaše zemlje!

Moj kofer je spreman i ja sam spreman za put!


Razgovarala
Ivana Mrvaljević 



Previous-Page-Icon  10     Next-Page-Icon