Interview        Petar Nikolić


Kratak mi dan, a stižem
i da sanjam i da sanjarim

Petar NikolicPetar Nikolic

CAMERA LUCIDA: Nazivanjem glavne nagrade najmlađeg crnogorskog filmskog festivala imenom Živka Nikolića organizatori su odali priznanje vašem ocu - slavnom reditelju i na taj način ponovo dokazali da prava umjetnost nije stvar mode i trenutka. Kako ste reagovali kada su vas obavijestili o nazivu nagrade?

NIKOLIĆ: Veoma ushićeno. Drago mi je da Crna Gora umije da prepozna svoje kvalitete. Živko je to zaslužio, to i mnogo više. Očekujem da će ovaj festival biti jak podstrek da se kinematografija kao organizovana proizvodnja vrati ovdje. Za to su neophodne ličnosti sa vizijom. Ja imam određeno posmatranje stvari. Crna Gora je država sa elementima vječnog. Kotor je drevni grad. U njemu su svoj prvi film snimali i jedan Živko Nikolić i jedan Bred Pit. Zar to nije dovoljno da se okrenemo međunarodnoj saradnji?

CAMERA LUCIDA: Vaš otac je bio pravi mudrac među sineastima, a i slikar među mudracima. Za otvaranje festivala priredili ste izložbu neobjavljenih, ličnih fotografija vašeg oca.

NIKOLIĆ: Važno je baviti se kultom genija. Osvjetljavati različita polja njegovog života i ličnosti. Ova izložba pokazuje jednog novog, za mnoge nepoznatog Živka. Vidi se na njima njegova dubioznost i vezanost za kameru. Kad malo premotam taj film, mislim da je taj čovjek bio vjenčan sa kamerom. Taj brak bi trebalo krunisati spomenikom koji želim da izgradim u njegovom rodnom selu. I Ozrinići to zaslužuju. Da imaju Živka i kameru koja gleda nekuda u budućnost. Možda ne bi bilo loše da bude okružen i svojim nagim muzama kao karijatidama: Savinom Geršak, Mirom Furlan, Merimom Isaković i Draganom Mrkić.

Drago mi je da Crna Gora umije da prepozna svoje kvalitete. Živko je to zaslužio, to i mnogo više. Očekujem da će ovaj festival biti jak podstrek da se kinematografija kao organizovana proizvodnja vrati ovdje

CAMERA LUCIDA: Festivalskoj publici predstavili ste i knjigu „Ljepota poroka" – Živkov scenario istoimenog filma. Knjiga se čita kao klasična drama, a objavljena je u izdanju „Ozrenke" – vaše izdavačke kuće. Kakvo je bilo interesovanje za knjigu, komentari i planirate li još koji njegov scenario da štampate?

NIKOLIĆ: Pa, čujte: lijepo je Bata Živojinović rekao da se velike filmske kulture oslanjaju na svoju snažnu književnost i tradiciju pisane riječi, misleći pritom na Ruse. Crna Gora je presrećna što je imala Živka koji je stalno pisao i sve zapisivao.

Živko je opet bio nesrećan što dugo nije mogao da snima u Crnoj Gori. Cijelih dvanaest godina. U to vrijeme su nastala neka od najboljih njegovih scenarija. Ja sam iz toga razloga osnovao filmsko preduzeće „Ozrenka pikčers", sa idejom i željom da se neka od njih i mnoga druga realizuju. A mislim da je dobar put do toga da se ponešto i objavi. Tu je od presudnog značaja naša izdavačka djelatnost. Uzmite Živka i učite kako se piše dobar i čvrst scenario. Živko je Biblija. Tu nema odstupanja.

CAMERA LUCIDA: Živko Nikolić se bavio crnogorskim mentalitetom i dostigao je najveće umjetničke visine, a sve što je snimio, snimio je na crnogorskom tlu, duboko u sebi noseći pečat rodnih Ozrinića. Ljetos ste „oživjeli" rodnu kuću vašeg oca, gdje je on živio do 14. godine, i od nje napravili mjesto i stjecište ljudi koji vole i poštuju Živka i njegov film. Hoće li se nastaviti ta manifestacija u Ozrinićima?

NIKOLIĆ: Lako mi je za manifestacije. To ide kao šlag na tortu. To je fešta, svetkovina. Kao zalazak sunca, nešto za gledanje i uživanje. I to će doći. Svake godine pred kraj ljeta. Obilježavamo praznik preobraženja, 19. avgust, dan kada je Živko sahranjen i rodila se „Ozrenka pikčers". Dogodine slavićemo „Ozrenkin" prvi rođendan, ovdje u Ozrinićima. Nadam se da ćemo do tada dobiti i spomenik Živku, a mogla bi i ulica gdje mu je rodna kuća da ponese njegovo ime. To bi bio lijep gest od lokalne samouprave. Predsjednik opštine i zvaničnici „u ime naroda" da pušte „ulicu u rad", da se malo „šparta" i ovuda. To bi bilo zanimljivo i prikladno.

CAMERA LUCIDA: Živkove filmove je prvo prihvatala publika, a tek kasnije je dobijao priznanja iz cijelog svijeta. Crna Gora, a praktično cijela bivša Jugoslavija nisu mu se odužili za života. Osim vas, da li se ko od zvaničnika interesuje za njegovu kulturnu ostavštinu i da li se situacija mijenja?

NIKOLIĆ: Šta je briga Živka za Jugoslaviju i javnost? Taj je čovjek negdje sada na nebesima i druži se vjerovatno sa Andrićem, Njegošem, Rembrantom, Gogoljem i drugim sličnim besmrtnicima. Ima jedan Živkov scenario koji bih volio da pročita Al Paćino. Mislim da bi mu se dopao. On bi to razumio. To je glumac koji razmišlja. Isto tako smatram da je provincijalno, nisko i primitivno da neki pojedinci pri vlasti ignorišu Živkovu veličinu. Znate, mene zanima šta bi o njemu rekle pokazane i dokazane veličine, cijenjene u svijetu. Žao mi je što se ne družim sa Milom Jovović i jednom Marinom Abramović. Volim umjetnost i lijepe žene, i često mi se čini da ovdje gubim veliko vrijeme.

www.moffem.org

Previous-Page-Icon  12     Next-Page-Icon