Moffem 2012.        INTERVJU: JAN CVITKOVIČ


Arheo filmski jezik
Ne manipulišem emocijama

ArheoArheo

Projekcijom filma „Arheo" reditelja Jana Cvitkoviča otvoren je prvi Montenegro filmski festival Mediterana. Cvitkovič je nesumnjivo jedan od najperspektivnijih reditelja sa prostora bivše Jugoslavije. Prvim igranim filmom "Hljeb i mlijeko" osvojio je Lava budućnosti na Venecijnskom filmskom festival, a 2005. godine predstavio je svoj drugi igrani film "Od groba do groba" za koji je dobio nekoliko nagrada, među kojima i za najboljeg novog režisera na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastijanu. Film "Arheo" već osvaja priznanja - na nacionalnom Slovenačkom filmskom festivalu i Međunarodnom filmskom festivalu u Insbruku. Kotorska publika pogledala je na MOFFEM-u i Cvitkovičev kratkometražni film "Sto pasa".

CAMERA LUCIDA: Prije projekcije filma „Arheo", a rekli ste kotorskoj publici da previše ne razmišlja o značenju, da ne analizira scene dok gleda film. „Arheo" je svojevrsni povratak nijemom filmu, niko u filmu ne govori, a čini se da se radi o scenama koje izlaze iz podsvijesti. Zanima me početna ideja i realizacija filma?

CVITKOVIČ: U nekom trenutku sam shvatio, da je film još uvijek samo derivat literature. Da je u stvari samo sto godina staro malo dijete, koje se još uvijek drži velike i stare majke literature za suknju. Filmovi su u većini slučajeva samo snimljene, to jest ilustrovane knjige. Ne upotrebljavaju vlastiti, filmski jezik. Osnovna ideja za stvaranje "Archea" je bila, da ne izmišljam scene, da ne pokušavam manipulisati sa emocijama, da ne radim scenarističke konstrukcije. Htio sam napravit "čist" film. Zato sam čekao, dok mi se scene nisu "desile". Te sam scene vidio u posebnim stanjima, na primer u takozvanom alfa stanju prije spavanja. Išao sam i kod jednog starog doktora na hipnoterapije i slično. U tim scenama pojavljivale su se samo tri osobe, muškarac, žena i dijete. Niko od njih nije govorio, tako da u filmu nema dialoga.

U nekom trenutku sam shvatio, da je film još uvijek samo derivat literature. Da je u stvari samo sto godina staro malo dijete, koje se još uvijek drži velike i stare majke literature za suknju. Filmovi su u većini slučajeva samo snimljene, to jest ilustrovane knjige. Ne upotrebljavaju vlastiti, filmski jezik

CAMERA LUCIDA: Da li ste neke scene baš osmislili na samom snimanju?

CVITKOVIČ: Da, otprilike trećina scena osmišljenih je direktno na setu. Odlučio sam da intuitivno upotrebljavam trenutak i prostor. To je osjećaj velike slobode.

CAMERA LUCIDA: Jedan komentar/pitanje gledaoca nakon filma je bio jako zanimljiv - da li se radi o nastajanju, o prvobitnoj porodici ili o poslednjim ljudima na svijetu?

CVITKOVIČ: Ne znam.

CAMERA LUCIDA: Mišljenje publike u Kotoru bilo je podijenjeno, nije bilo ravnodušnih, a to i nije previše iznenadilo. Da li ste upravo to i htjeli i kako reaguje međunarodna publika na ovu priču?

CVITKOVIČ: Nije da sam htio, ali mi je bilo jasno, da će publika biti radikalno podijeljena. To je film, koji od tebe želi, da prije gledanja isključiš razum i da se prepustiš.

Ako to ne možeš, onda ćeš imat probleme. Ali ako možeš, onda ćeš zaplovit u prostore, gdje možda još nisi bio.

CAMERA LUCIDA: Koliko znam Niko Novak, glavni glumac u „Arheu" je sa vama ranije sarađivao ali ne kao glumac, već je bio scenograf, pa nam kažite kako birate glumce i koliko vam je pomoglo u odabiru vaše iskustvo u glumi?

CVITKOVIČ: Niko i ja se znamo već dugo, kad još niko od nas nije bio povezan sa filmom. Glumce biram intuitivno.

Cvitkovic na MoffemuCvitkovic na Moffemu

CAMERA LUCIDA: Po obrazovanju ste arheolog. A prije toga studirali ste fiziku i obilazili Aziju i Afriku. Kako je došlo do odluke da snimate filmove?

CVITKOVIČ: Do te odluke zapravo nikad nije došlo. U Ljubljani je 1995. godine bio objavljen konkurs za scenario za kratki film. Nudili su dosta visoku novčanu nagradu, zato sam se potrudio i napisao kratku komediju. Dobio sam nagradu, poslije nastavio pisati, pa onda glumiti i na kraju režirati.

CAMERA LUCIDA: Koliko je sve to znanje iz arheologije uticalo na vaše filmove?

CVITKOVIČ: Ne znam. Možda sam naučio, kako kroz detalje doći do suštine.

CAMERA LUCIDA: Za film „Hljeb i mlijeko" dobili ste „Zlatnog lava" za najboljeg debitanta u Veneciji 2001, a film „Od groba do groba" postigao je uspjeh na međunarodnim festivalima, dobio je i nagradu Best New Director u San Sebastianu. Imate više od 50 nagrada. Šta one danas predstavljaju za vas.

CVITKOVIČ: Danas prošlost. Ali tada su mi dale samopouzdanje, potrebno za dalji rad.

CAMERA LUCIDA: Sa legendom jugoslovenskog filma Sonjom Savić snimili ste „Hljeb i mlijeko" i „Od groba dogroba". Kakva je bila saradnja sa njom i po čemu ćete je najviše pamtiti sa snimanja?

CVITKOVIČ: Ja sam nju angažovao kada više niko nije vjerovao u nju. Ona mi je to vratila sto puta. Vjerovala je u mene, kada niko drugi nije, i napravila svoje najbolje uloge u životu.

Miroslav MINIĆ

www.moffem.org

Previous-Page-Icon  10     Next-Page-Icon