Mala Educacion        


Produkcija 3D televizijskih programa (2. dio)
Problemi i dostignuća



NEDOSTACI I OGRANIČENJA,
BUDUĆNOST STEREOSKOPIJE

Izvršni direktor 3D televizije jednom je rekao: "Televizijski prenos nam donosi događaj, HD kvalitet nas smješta na stadion, a 3D realizam nas baca direktno na teren". Međutim, da li uopšte želimo da budemo "bačeni" na teren?

Uživanje u 3D-u

Prema istrživanju u kojem je učestvovalo 400 ljubitelja filmova, provedenom od strane L. Marka Kerijera, profesora psihologije na Kalifornijskom univerzitetu, 3D gledaocima ne obezbjeđuje intenzivnije emotivne reakcije, ne pruža veći stepen imerzije i ne nudi prednost u odnosu na ekvivalentni 2D sadržaj kada je u pitanju pamćenje određenih detalja filma.

Učesnici u istraživanju su imali mogućnost da izaberu jedan od tri filma koji žele da gledaju - "Alisa u zemlji čuda", "Borba titana" i "Kako da dresirate svog zmaja", u 2D-u i 3D-u, podijeljeni u dvije grupe. Nakon toga, učesnici su popunjavali upitnik koji sadrži listu od 60 riječi koje se odnose na njihov doživljaj filma. Kerijer je rekao da postoji veoma mala razlika između odgovora grupa koje su gledale 2D i 3D verziju filmova.

Takođe, Kerijerova studija pokazuje da stereoskopija utrostručuje mogućnost zamora očiju, glavobolje i problema sa vidom.

Cijena 3D produkcije

Ukoliko smo vlasnici televizijske mreže, i tražimo način kako da se riješimo ogromnog viška novca, najbolji način je da otvorimo 3D televiziju. Bez ikakve sumnje, steresokopija zahtijeva najbolju moguću opremu, samim tim i najskuplju. Primjera radi, procesor za obradu 3D slika - Sony MPE200 košta 38.000 dolara. Ima 4 HD-SDI ulaza i izlaza koji obezbjeđuju povezivanje četiri kamere tj. dvije stereo jedinice. Sonijev 3D hardver neće poslužiti svrsi bez specijalizovanog softvera MPES3D01/01 koji košta 22.500 dolara. Ukoliko događaj snimamo ili prenosimo iz 6 uglova, potrebna su nam tri seta Sony MPE200 i MPES3D01/01. Ne zaboravimo i 6 rig-ova srednjeg cjenovnog ranga, od kojih svaki košta po 10.000 dolara. Dolazimo do cifre od 241.500 dolara (što je oko 180.000 €), ne računajući 12 kamera, 3D video mikser, monitore, itd. i lako je zaključiti koliko je 3D produkcija zapravo skupa.

"Pravi" 3d

Stereoskopija je "pravi" 3D. U pitanju je tehnologija koja je dokazala da je iluziju treće dimenzije moguće postići na dvodimenzionalnoj površini. Ipak, riječ "pravi" ostaje pod navodnicima zbog neprirodnog načina na koji mozak pri gledanju stereoskopskog sadržaja izračunava dubinu. Iako stereoskopija u potpunosti simulira način na koji čovjek doživljava trodimenzionalni svijet, postoji jedna mala, ali ipak ključna razlika, a odnosi se na paralaksu.

Naš vizuelni sistem automatski fokusira predmet koji gledamo, zahvaljujući fiziološkom procesu koji se naziva akomodacija oka, koja predstavlja težnju da što jasnije vidimo određeni predmet. Kako objašnjava Dejvid Vud iz organizacije EBU (European Broadcasting Union), pri stereoskopskom gledanju oči su fokusirane na objekte koji su prikazani na ekranu, a naš mozak, zavisno od toga kako je podešena paralaksa, ih "vidi" kao da su ispred, iza, ili (u najmanjem broju slučajeva) na ravni ekrana. U ovom procesu, koji nije moguć u prirodi (jer se dubina odnosi na razdaljinu između nas i predmeta koji posmatramo, a ne na razdaljinu u odnosu na neki drugi predmet), mozak je prinuđen da izračunava dubinu za svaki prikazani stereogram, dakle izračunava instrukcije na koje nije navikao, što dovodi do zamora vizuelnog sistema, tj. do zaključaka do kojih je došao i profesor Kerijer.

Stereoskopija i velike medijske kuće

Stiv Škler, jedan od osnvača kompanije 3ality, 2010. godine je predviđao otvaranje televizija koje će emitovati isključivo stereoskopski sadržaj i najavljivao pojavu i razvoj muzičkih 3D kanala. Međutim, danas, 2013. godine, lista 3D kanala ne samo da nije veća u odnosu na onu iz 2010. godine, već se i smanjuje. Primjera radi, francuski Canal+ 3D prestao je sa radom već početkom 2012. godine, a najavljen je i prestanak rada televizije ESPN 3D, "usled nedovoljnog interesovanja". Takođe, nije moguće doći do informacija o eventualnom razmišljanju televizija MTV i VH1 (koji su dio medijskog konglomerata Viacom) u pravcu otvaranja 3D muzičkog kanala. Ni ostale velike medijske kompanije: The Walt Disney Company, 21st Century Fox i News Corp, nisu u 3D-u vidjele poslovnu priliku kada je televizija u pitanju, već uglavnom 3D sadržaje emituju periodično, putem VoD (video on demand - video na zahtjev) servisa, ili ih uopšte ne emituju.

BBC

Bilo bi nelogično baviti se televizijskom tehnologijom a ne pomenuti BBC. BBC je 2011. godine otpočeo dvogodišnje probno emitovanje 3D signala. Finale takmičenja u Vimbldonu 2012 je emitovano u 3D-u, a 2013. polufinale i finale. Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara je takođe emitovana u 3D-u. Pred sami kraj BBC-jevog 3D eksperimenta, u novembru 2013. godine biće emitovano specijalno 3D izdanje popularne serije Doctor Who.

Kejt Šilinglou, koja je na čelu 3D odsjeka televizije BBC, je za Radio Times izjavila da kod gladalaca nije primijetila veliki apetit kada su 3D sadržaji u pitanju. "Mislim da su ljudi usresređeni na drugačiji način gledanja televizije", rekla je Šilinglou, pritom sugerišući da 3D ipak više priliči bioskopu a ne gledanju kod kuće, tako da će BBC čekati neko drugo, bolje vrijeme kada je 3D u pitanju.

Ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara u 3D-u je gledalo oko 750.000 domaćinstava, a božićnu poruku kraljice i dramu za djecu Mr Stink oko 5% potencijalnih gledalaca, što najbolje govori o zainteresovanosti britanske populacije za 3D sadržaje.

Budućnost stereoskopije

Stereoskopija je u posljednjih nekoliko godina doživjela tehnološku zrelost tako da 3D televizijski program može biti jednako efikasno produciran kao 2D. Međutim, postoji jedan logički propust koji način gledanja 3D televizije dovodi u pitanje. Naime, oni koji prate fudbal će ga pratiti i dalje, makar i na crno-bijelim CTR televizorima, a oni koji nemaju takvo interesovanje neće početi da ga prate zahvaljujući nekom tehnološkom izumu. Autostereoskopija je mogla biti rješenje, ali je zakasnila. U trenutku kada su se autostereoskopski uređaji pojavili na tržištu, pojedine televizije su već najavile gašenje svojih 3D kanala, što je pravi indikator stanja. Budućnost televizije jedna grupa vidi u razvoju stereoskopije, dok druga grupa smatra da je budućnost veća rezolucija. Oba "klana" će razvijati svoja rješenja i svim silama pokušavati da ih proguraju na tržište. Današnja infrastruktura, čak ni u najrazvijenijim zemljama, nije spremna da prenosi 4k 3D signal, što znači da je moguća primjena samo jednog od ova dva standarda, a s obzirom na raspoloženje gledalaca kada su stereoskopski sadržaji u pitanju, čini se da će stereoskopija, po ko zna koji put, izgubiti još jednu bitku. Stereoskopsku televiziju treba posmatrati kao koristan eksperiment koji dokazuje da ljudi ne žele da se odreknu svojih gledalačkih navika. Ona je poput nekog MTV hita za kojim cijeli svijet poludi, a par mjeseci kasnije pada u zaborav. Sve ovo ipak ne znači da će stereoskopija prestati da postoji. Primjenu će i dalje nalaziti prvensteno u bioskopima, ali i u 3D igrama za kompjutere i konzole, 3D BluRay filmovima, mobilnim telefonima itd.

 


Previous-Page-Icon    09   Next-Page-Icon

 

emailIcon.256183302