Mala Educacion        



PROTECTION

France, United Kingdom
1995
7 Min
Color
1.30:1
EnglishDIR Michel Gondry
EXEC Georges Bermann, Pete Chambers, Toby
Courlander PROD Inigo Lezzi DP Tim Maurice-Jones
CAST Tracey Thorn, Tricky, Robert del Naja, Massive Attack PROD DES Gilles Chapat MUSIC Massive Attack

Ova Gondrijeva vizuelna realizacija se lako ističe u mnoštvu ostalih kao najprirodnija. Radnja je tečna, priča jednostavna. Ipak, 6 minuta u jednom kadru zahtijevalo je veoma složenu produkciju. Gondri se ovdje igrao granicama snimanja u jednom rezu.

Sadržaj spota je opservacija zgrade i njenih stanara. Počinje i završava se na mračnim i kišnim ulicama grada. Kamera ulazi u zgradu i prati čovjeka sa kćerkom u liftu. Odavde, kamera probija zid i nastavlja u hodnik koji gledamo kroz krhotine ogledala. Ovdje primjećujemo par stvari: čovjek i njegova kćer hodaju niz hodnik, implicirajući vremenski preokret i Tracy Thorn (Everything but the girl) prilazi vratima. Kamera naizgled nonšalantno odlazi kroz prozor stavljajući u prvi plan bazu priče: zgradu. Ritam ''Massive Attack'' muzike i drhtava atmosfera prave iluziju nosača kamere, dok ona lagano prelazi s jednog na drugi prozor ispitujući živote stanara. Jedna od prvih stanara je Torn koja pjeva usred noći: ''This girl I know needs a shelter, she don't believe anyone could help her''. Prolazeći iznad, okolo i kroz prozore, svaki stan otkriva onoliko o liku koliko njihove zatečene radnje. Većina likova je iskrena. Manjina misteriozno prkosi zakonima prirode zahvaljujući konstrukciji seta.

Na prvi pogled zgrada se čini prilično visoko i ubjedljivo realno. Ipak par Gondrijevih trikova izdaju činjenicu da je struktura zgrade umjesto šest spratova visoka,ustvari šest spratova ravna (horizontalno položena). Trejsi Torn ne stoji dok pjeva, već leži na leđima. Par ogledala i projekcija ekrana su upotrijebljeni da bi se stekla iluzija dugačkog hodnika i vanjskog saobraćaja. Manje su primjetni djelovi zgrade koji mogu biti uklonjeni da bi se kamera kretala među prostorijama unutar zgrade.

Ovaj spot plovi na opuštajućoj, skoro sedativnoj senzaciji atmosfere, ali Gondri i u ovakvim uslovima ne dopušta čulima da ležerno upijaju audio-vizuelnu kreaciju, čak i do samog kraja kada automobil prolazi bulevarom.

DEADWEIGHT

United Kingdom, United States, France
1997
5 Min
Color
1.37:1
English
DIR Michel Gondry
EXEC Laurie Malaga, PROD Julie Fong, DP Max Malkin
CAST Beck, Ewan McGregor, Cameron Diaz, Holly Hunter, Delroy Lindo, Stanley Tucci, ED John Murray
PROD DES Ken Larson, MUSIC Beck

U većini svojih radova, Gondry nikad ne gubi iz vida opciju poigravanja sa realnošću. Za Bekov ''Deadweight'', singl iz albuma ''A Life Less Ordinary'', Gondri stavlja jednog od svojih omiljenih izvođača u bizarni svijet. Sve je naopako - Bek se sunča u kancelariji a radi na plaži. Umjesto postera u sobi su porodične a fotografije a u ramovima posteri.

U avionu je nevjerovatan vjetar, dok su se ptice udobno smjestile na krilu. Jedan od sitnijih elemenata koji prati ovaj koncept - momenat kada Bek hoda ulicom dok njegove cipele koračaju ispred - Gondri je prenio na ekran iz svog sna.

Još bajkovitija je činjenica da se ovakav naopaki svijet prepliće sa filmom ''A Life Less Ordinary'' iz 1997. godine u kojem glume Cameron Diaz i Ewan McGregor. Kada se dijete na plaži igra sa automobilima, paralelno se prikazuje scena iz filma gdje pravi automobili voze autoputem. Beck u jednom momentu udara u prazno dok se stvara iluzija narednom scenom iz filma da udara jednog od likova.

Od početka, Bek se ne osjeća baš najbolje u svom svijetu, vjerovatno trovanje od sunčanja, a i prima udarce od likova iz filma što bi stvorilo bilo kome znatnu dozu stresa, pa odlučuje da uzme odmor. Tokom odmora koji se odvija u kancelariji, paralelni univerzum iz filma se i dalje poigrava njegovim umom.

Njegovi snovi se čine stvarnijim od realnosti. Izlazi ne ulicu gdje se upoznaje sa svojom sjenkom koja izgleda pravi zavjeru. Bek prolazi pored bioskopa gdje se prikazuje ''A Life Less Ordinary'' kada mu se posteri učine strašno poznatim pa odlučuje da ga odgleda. Na velikom ekranu se odigrava nazovi stvarni život Beka koji se kikoće scenama sunčanja u kancelariji i rada na plaži. Gondry je Beku poslao kratki film gdje on bos prati svoje cipele po ulici prije nego što je uošte radio spot. Bek je bio oduševljen efektom koji podsjeća na Bastera Kitona (Buster Keaton), i činjenicom da nešto toliko jednostavno odaje nevjerovatno pametan i maštovit um gospodina Gondrija.

REKLAMNI SPOTOVI

Proučavajući cjelokupan opus Gondrijevog rada, lako je zaključiti njegovu fascinaciju samim konceptom priče. U njegovim radovima, bilo dugometražnim ili kratkim filmovima, muzičkim ili reklamnim spotovima, uvijek postoji mišićava struktura početka,sredine i kraja uz varijacije dramatičkog klimaksa.

On ne želi da publiku izmori akcijom, već da uspori onoliko koliko treba da bi se izbalansirali emotivni i psihološki momenti u cjelini. Neki ljudi miješaju vještinu pričanja priče sa dijalogom, a to automatski opovrgava činjenica da postoji sjajnih priča u nijemim filmovima. Razumljivo je da se ovakav tok vizuelne reprezentacije postigne u filmu ili muzičkom spotu, ali u svijetu reklama je sasvim drugačija atmosfera. Reklame odaju određeni vapaj proizvoda koji se prodaje na tržištu, a kada je to cilj umjetničke forme onda se perspektiva lako deformiše. Sam Gondri kaže da nije baš ponosan na rad sa reklamama, ali realnost jeste da takvo tržište osigurava finansije za veće projekte i samom svojom prirodom nudi uzbudljivu platformu za eksperimentisanje što jeste jedna od glavnih vještina ovog vizionara. Svjestan cilja postojanja i pravljenja reklama, Gondri nudi svoju perspektivu. Sarađivao je sa brojnim svetski poznatim brendovima kao što su Levis, Nike, Smirnoff, Motorola, AirFrance... Reklama za Levis potvrđuje kvalitet u odnosu na kvantitet i demonstrira kako kinematografija može da bude kreativna u ovom polju. Radnja u reklami se dešava u vrijeme Američke depresije i koristi mimiku filma nijeme ere. Početni kadar je u kompletnom mraku dok lako uhvatljiva melodija ulazi u uši. Kamera izlazi iz prostora koji se čini da je skladište i prelazi na kadrove naizgled malog grada. Uskoro lagana melodija prelazi u moderan tehno zvuk kada posmatrač može da zaključi da se priča gleda iz perspektive jedne osobe. Muškarac ulazi u radnju gdje ga sumnjičavo posmatraju ljudi koji kupuju. Momak kupuje pakovanje kondoma dok ga bockaju začuđeni i pomalo zgađeni pogledi izokola,kao i prodavac koji ga gleda bez treptaja dok završava transakciju. Kamera prati pokret ubacivanja jednog kondoma u džep Levis farmerica gdje oštro skreće publici pažnju na poentu priče iako ostavlja interesovanje za nastavak radnje. Tek na kraju kada momak dolazi do kuće djevojke koju očigledno izvodi na sastanak, zapravo vidimo njegov lik iz obrnute perspektive. Ironično, prodavac koji mu je prodao kondome je sada na ulaznim vratima u ulozi oca djevojke koja odlazi sa momkom ostavljajući za sobom ogorčenog oca. Na zadnjem kadru pored očevog lica je jedini tekst: ''Watch pocket created in 1873. Abused ever since. Levi's''.

Gondijev rad za Levis ''Drugstore'' iz 1994. godine i ''Mermaid'' iz 1996. su obije priče o mladim ljubavnicima u određenom ambijentu dajući glavnom brendu poziciju sporedne uloge. Ova priča koristi ironiju i ima pomalo komičan karakter što samu reklamu kao formu stavlja na originalan pedijastal. Upečatljiviji od samog koncepta su izgled i zvuk. Crno-bijela slika ističe retro notu dok se kosi sa modernom muzikom koja prelazi iz neutralne. Pogled kroz kameru je prilagođen u velikoj mjeri gledaocu iliti mušteriji koja može da se osjeti kao da je u reklami, ili možda u Levis farmerkama. Ova reklama je u Ginisovoj knjizi rekorda po najvišem broju dobijenih nagrada.

Reklama za brend votke Smirnoff je takođe naišla na sjajnu reakciju publike, urađena je u stilu scene iz akcionog filma, čak podsjeća na ''Matrix'' u kojem je korištena Gondrijeva tehnika ''bullet-time'' a usavršena u ovoj reklami. U početnoj sceni kada ženski lik ispaljuje metak iz pištolja prema boci Smirnoff-a, vidimo usporeni snimak kretanja metka dok se za to vrijeme pred očima gledalaca odvija retrospektiva samog dešavanja: momak i djevojka,očigledno pokušavaju da pobjegnu moćnim negativcima gdje se lokacija od podzemlja do broda mijenja i u isto vrijeme brzinom metka horizontalna perspektiva pretapa u vertikalnu. Na kraju, par se nalazi u sobi gdje metak pogađa bocu ali se u momentu njihovog poljupca ponovo sastavlja. Uz odgovarajuću muziku koja kao i radnja podiže adrenalin, izvire činjenica da ćete se osjećati baš ovako uz Smirnoff.

Reklama za Nike snimana na tri različite lokacije u Čikagu na 35mm crno bijelom filmu bez post produkcije, podsjeća na stari mali dokumentarac o košarci. Imamo naratora, stariji čovjek,crnac koji je bivši košarkaš i njegovu priču o ljepoti ovog sporta dok se mijenjaju tri kratka filma sa logom brenda Nike kao glavnom vezom. Način na koji je kamera upotrijebljena podsjeća na bilješke koje je sam narator imao u arhivi dok priča priču u različitim vremenskim periodima. Svaka je na košarkaškom terenu, ali jedna očigledno prikazuje siromašan kraj odnosno geto naselje gdje mladi momci igraju u duhu zabave,tj. pozitivnog u negativnom, druga prikazuje mladića koji se kreće obećavajućim usponom u karijeri košarke dok u trećoj vidimo dječaka koji umjesto koša ima malu korpu i njegovu djetinju opčinjenost košarkom. Bez muzike i ikakvog pomena brenda Nike-a, uz samu priču o duhu sporta, Gondry je ponovo stavio brend u sporednoj ulozi i napravio sveobuhvatnu poruku koja ističe moć brenda, Nike je dostupan i odgovara siromašnim,imućnim,mladim i starijim kupcima i ne pravi jaz među ljudima,ako imate par Nike patika, vi pripadate.

Za mene lično, reklama za brend mobilnih telefona Motorola oslikava po prvi put moć digitalne naprave na razigran i zabavan način, gdje sama dobijem želju da se nađem u tom malom svijetu. Obično digitalizovani svijet svoje proizvode predstavlja kao svemoćne gigante gdje preovladava faktor digitalnog u odnosu na ljudsko. U ovom kratkom filmu, vidimo ženskog lika koji uzima svoj telefon a iz njega proizilazi mala priča o raznim mogućnostima,ali sa dječijim elementima. Kao da obećava osmijeh. Mali crveni avion, pisamca koja lete okolo kao upućivanje na razmjenu e-pošte, preskakanje kredom označenih polja na ulici tj. igra školice, vraća miris djetinjstva. Umnožavanje likova predstavlja kontakte za poziv, budi osjećaj kao kad dobijete sjajnu igračku od ujaka iz inostranstva i trčite da je pokažete drugu iz klupe.

U reklami za Air France mali avion leti i povezuje razne scene ljudskih života dok ne sleti na gramofonsku ploču i nastavi laganu melodiju. Od srećnih drugarica koje očigledno prepričavaju uzbudljive utiske,preko žene koja sjedi na plaži u zen pozi do djeteta u kolima koje gleda gore kroz prozor dok otac čisti i na kraju do ploče gdje sve podvlači čista lakoća i povezanost. Nije teško zaključiti da uz Air France lako možete da se povežete sa svijetom. 


Previous-Page-Icon    09   Next-Page-Icon

 

emailIcon.256183302