Intervju        

Dušan Kasalica: Biserna obala
Crna Gora kao filmski studio bez struje



biserna obala 1biserna obala 1

Dušan Kasalica je diplomirao filmsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju gdje radi kao saradnik u nastavi na predmetu Filmska rezija. Njegov kratki igrani film Biserna obala premijerno je prikazan u Tamicarskom programu Sarajevo film festivala gdje je osvojio nagradu”Srce Sarajeva” za najbolji kratki film. Film je nakon Sarajeva prikazan na regionalnim i medjunarodnim filmskim festivalima, medju kojima se u poslednje vrijeme izdvajaju Premier plans u Angersu u Francuskoj i Tampere film festival u Finskoj. Trenutno radi na novom kratkometraznom filmu pod nazivom Soa.


Filmska Crna Gora, ukoliko ontološki uopšte dozvoljavate njeno postojanje, nije navikla na nagrade. Do ove godine. Ivan Salatić, Senad Šahmanović i Dušan Kasalica okitili su Crnu Goru – sa svih strana. Doslovno. Jedna od značajnijh nagrada koja je tokom 2015. godine stigla kod nas je „Srce Sarajeva“, koje je osvojio Kasalica za kratkometražni film „Biserna obala“. Pošto je Crna Gora prepoznata kao zemlja koja uvažava svoje talentovane pojedince samo dok od njih ima korist, Kasalicu smo pitali da li se pažnja posvećena njemu održala, ili je samo bila kurtoazna.  

D. Kasalica: „Nakon skoro tri mjeseca od dobijene nagrade desilo se mnogo toga. Drago mi je kako su javnost i kolege reagovali na nagradu, no svaka vijest ima rok trajanja pa je ubrzo nakon dobijenog priznanja došlo vrijeme da se prave novi planovi. Film je nastavio festivalski život, izaziva pažnju, poziva na razgovor što je meni najznačajnije. Sa druge strane, bilo mi je važno da nastavim da radim, da imam novi projekat u koji ću ući bez eha dobijene nagrade pa tako pripreme za novi kratki film i teku bez neke pretjerane pompe.

Što se tiče novca, vidjećemo kad za to dođe vrijeme, volio bih da komisije gledaju naprijed i procjenjuju projekte pred njima na osnovu, prije svega, kvaliteta i komunikativnošću sa jednim širim tržištem jer zaista se ne čini nikakva usluga ukoliko podržavamo hranjenje ega i sujete“.

Ipak, filmovi se ne snimaju da bi se čuvali zaključani na internetu, pod lozinkom, da bi ih gledali ponosne majke, očevi, ljubavnici i prijatelji. Isto tako, ni festivali ne smiju da budu krajnji cilj. To je publika, to su gledaoci na svim krajevima svijeta. Kasalica kaže da je „Biserna obala“ kratki film, pa smatra da bi bilo pretjerano da razmišlja o nekoj velikoj gledanosti.

D. Kasalica: „Film gleda publika u različitim zemljama i to je ono što mi je u ovom trenutuku bitno kako film komunicira u različitim kulturama. Distribucija filma je važna grana filmskog posla kojoj treba ozbiljna posvećenost, pa zaslužuje i postojanje distributerskih kompanija koje mi nemamo već su producentske kompanije i reditelji primorani da sami rade ditribuciju filma što zna da bude naporno a za neki ozbiljan plasman filma i neubjedljivo. Za taj posao su takođe neophodna sredstva jer to podrazumijeva putovanja, učešća na festivalima, sklapanje ozbiljnih kontakata sa kupcima projekata itd... pa se nadam da će se i u tom sektoru situacija promijeniti sa nadolazećim promjenama koje su najavljene u kinematografiji“, kaže on.

Kada je posrijedi „Biserna obala“, značajno je napomenuti da djeca, a, ne profesionalni glumci, nose ovaj film. To je specifično, jer rad sa djecom poduhvat je kog se teško late i najiskusniji režiseri.


biserna obala 2biserna obala 2

I sam Kasalica priznaje da je za cijelu ekipu to bio najteži dio posla.

D. Kasalica: „Ipak, sa ove distance kad posmatram sve to što smo postigli sa njima nekako me uvjerava da bez tog rizika u onome što želite, nema ni ozbiljnog rada na filmu. Mislim da je neophodno uvijek sebe dovesti do ekstremnih situacija koje želite da prevaziđete u tom procesu pa makar to bilo za druge beznačajno i nevidljivo“.

On kaže da ga u radu inspiriše okruženje. U tom kontekstu, „Biserna obala“ je, po riječima Kasalice, priča o svakodevnici koja se – ne mijenja, pa mu se čini da smo se pomirili sa tim da smo mali i sami sebi dovoljni.

D. Kasalica: „Svakodnevnica nam je svima ista: odemo na posao, ili samo na kafu, pa na ručak pa na kafu i tako onda spremanje za grad, nevezano od toga kojeg smo obrazovnog profila, interesovanja i sl.

Mladi ljudi se guše u nedostatku sadržaja, lako se briše mogućnost da postoji nešto drugo i da želimo da živimo i radimo u jednoj široj, izazovnijoj i zanimljivijoj platformi  a onda imamo one koji samo pričaju o sopstvenim, mahom lokalnim, postignućima kao konačnom ishodu svega i kako, nužno i ničim izazvano, rade za našu dobrobit. I tako u krug. A to je postalo zamorno.  Moj film i uopšte ono što radim i što me interesuje ne doživljavam kao terapiju već kao teren gdje sa talentovanim ljudima sa kojima sarađujem uživam i radim ono što volim“.

A, svima nam je odavno dosta reditelja, zahvaljujući čijoj lijenosti decenijama gledamo iste kadrove: Sveti Stefan, Budvu, Kotor, Žabljak i sl. Ovo naglašavam jer je „Biserna obala“ snimljena u, vjerovali ili ne – Čanju.

D. Kasalica: „Hotelski kompleks u Čanju je arhitektonsko blago koje mi naravno uništavamo. Kada sam vidio hotel nije ni bilo sumnje da tu želim da radim film“.

A, koliko ima istine u tome da je kompletna Crna Gora „filmski studio“?

D. Kasalica: „Crna Gora jeste lijepa ali to vam je kao studio bez struje. Za nas domaće ona nudi dovoljno mogućnosti, sad je pitanje u koji kontekst želite da stavite priču i o tome ne vrijedi ni pričati, ali za neka inostrana snimanja moramo imati zakonsku uređenost ali i infrastrukturu i profesionalce koji mogu odgovoriti potrebama“.

A Kasličina trenutna potreba, kako priznaje, nijesu susreti sa publikom. Uz osmjeh kaže da mu to ne dozvoljava njegova blaga socijalna anksioznost.

D. Kasalica: „Imam krug ljudi kojima vjerujem i sa kojima razgovaram o svemu onome što nas interesuje od treš kulture pa do onoga čime su suštinski bavimo. A u tom prostoru se i rađaju priče i naravno možete imati različite uticaje, ali ipak teško se pobjegne od sebe“.

Razgovarala: Milica Minić

Milica Minić (diplomirala paralelno Poltičke nauke i Vizuelne umjetnosti, odjsek: audio-vizuelna produkcija) je nekadašnja novinarka RTV Atlas, urednica dnevnika Forum. Voli direktan i beskopromisan pristup političkim temama i javnim ličnostima.

 

Previous-Page-Icon    08   Next-Page-Icon