Intervju         ELMIR JUKIĆ

 

Camera Lucida: Muki (Moamer Kasumović), prodavac knjiga, skoro pa ima ulogu anđela, koji, pomalo zaneseno, pokušava slati poruke pomirljivosti. Snažan, dirljiv momenat je njegov suptilni prijedlog da se bomba zamijeni fudbalskom loptom. Smatrate li da su ovakvi trenuci, manje direktni, sa velikom vizuelnom sugestivnom snagom, svojstveniji filmu, njiegovoj moćnijoj reprezentacijskoj strukturi u odnosu na pozorište?

Elmir Jukić: Sigurno da jesu. Neke od meni najdražih stvari unutar materijala ostaju neizgovorene, a potpuno su jasne iz odnosa i konteksta, u predstavi i iz glumačke igre, proste fizičke radnje i mizanscena. Zato mi je mjera rješenja u filmu bila strašno važna, odeš malo preko mjere i ovo osjetljivo pletivo se raspadne.

Camera Lucida: Vaš DoP Dejan Dimeski nagrađen je pestižnom Kamera 300 na Manaki festivalu u Bitolju.  Koliko je bitna dobra saradnja sa DoP-om?

Elmir Jukić: Reditelj nema bitnijeg saradnika na filmu od DOPa i ako tu nema razumjevanja i saradnje, nema ni filma. Imao sam veliku sreću i zadovoljstvo da upoznam Dejana i da s njim prođem iskustvo pravljenja prvog igranog filma. Riječ je o velikom majstoru i sjanom čovjeku.

Camera Lucida: Na Sarajevo Film festivalu dobili ste i nagradu publike, zaokružujući i garantovanu popularnost filma, ne samo kod filmske kritike, već i kod publike.  Koje Vam nagrade više znače i koliko su značajne i stimulativne za filmskog autora?

Elmir Jukić: Ko god kaže da mu nagrade nisu važne – laže.  Ne mislim da su ultimativna potvrda vrhunskog dosega filma, ali su važne za distribuciju, naredne projekte, a i hrane ego.

Camera Lucida: Kakvu ulogu festivali igraju danas za autore malih, nisko-budžetnih produkcija?

Elmir Jukić: Vjerovatno su trenutno jedino mjesto gdje takvi filmovi uopšte mogu doći do publike. Art house filmovi teško imaju ozbiljnu distribuciju, osim nekolicine specijalističkih kina po Evropi. Uglavnom, festivali malom filmu daju vidljivost, otvaraju vrata za naredne projekte.

Camera Lucida: Žaba film je koprodukcija. Ko-produkcije su, ne budućnost, već sadašnjost regionalnog novog filma. Pretpostavljam da su njene prednosti velike. Postoje li i mane?

Elmir Jukić: Vjerujem da ih ima, ali ja sam imao sreću da su me, u ovoj velikoj koprodukciji između BiH, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Euroimagea, svi ozbiljni problemi koje takve koprodukcije nose sa sobom - zaobišli. 

zaba-16122016-MZ (62)

U principu, ako su se neke ruke obarale i koplja lomila onda se to desilo po nekim produkcijskim uredima; na setu, gdje je meni važno da je sve kako treba, bilo je sve besprijekorno.

Camera Lucida: Pored Vašeg dugometražnog prvijenca, i Vaši kratki filmovi, kultni, nagrađivani Ram za sliku moje domovine (2005) i Majka (2009), šalju univerzalnu anti-ratnu poruku, upravo prikazom očaja i beznađa koje rat donosi?

Elmir Jukić: Pripadam generaciji koju je obilježio rat, ubrzano smo sazrijevali dok nam je rat surovo uzimao najljepše godine života. Upravo zbog tog iskustva sam i imao snažnu potrebu da se sa ratom autorski “obračunam”, pa sam se dosta bavio temama koje su diretkno vezane za rat. Ispitivao sam formu i mogućnosti naracije pokušavajući ispričati važne priče o prirodi rata u BiH i onim običnim malim ljudima, našim komšijama, koji u jednom trenutku postaju zločinci. Kad su mi ponudili da, nakon desetak godina bavljenja takvim temama, radim sitcom objeručke sam to prihvatio. Serija LZN mi je došla kao neka mentalna terapija.

Camera Lucida: Režiser ste najpopularnije serije u regionu, Lud, zbunjen, normalan, koju gledaju svi– raznih socijalnih, intelektualnih, ekonomskih backgrounda. Šta za Vas znači biti regionalna zvijezda?

Elmir Jukić: Nemam to iskustvo, naprotiv. Mislim da nisam zvijezda, dapače. Uživam u tome što me ljudi ne prepoznaju na ulici, mada bi mi godilo ako bi neki od prošlih projekata otvorio vrata narednom. Lukrativnijem, nadam se.

Camera Lucida: Koliko Vam je pomogao (ili odmogao) rad na TV-u i pozorištu za rad na filmu?

Elmir Jukić: Studij koji sam završio na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu režiju izučava kao multimedijalnu disciplinu sa stavom da je režija jedna, a formati i sredstva različiti. U tom smislu, meni je svako rediteljsko iskustvo bilo dragocjeno, kroz njega sam učio, razvijao se i napredovao.

Camera Lucida: Sadašnji i budući projekti?

Elmir Jukić: Naredni projekti su vezani za televiziju, završio sam prvu sezonu humorističke serije "Ne diraj  mi mamu" sa Brankom Đurićem Đurom, Reneom Bitorajcem, Anđelkom Prpić, Jasnom Diklić, Draganom Marinkovićem i Admirom Glamočakom u glavnim ulogama. Scenarista je Feđa Isović s kojim sam radio LZN tako da imamo puno razloga za optimizam.   Emitovanje je planirano za proljeće, vjerujem da ćemo tu priču nastaviti snimati dalje. Paralelno, u predprodukciji smo i prve sezone serije “Konak kod Hilmije”, serija će biti smještena u epohu, Sarajevo pod okupacijom 1941. godine. Dobro se zajebavamo se sadašnjim prilikama iz pozicije drugog svjetskog rata. Zapravo, kao i danas, puno je tu priče o nacionalnim interesima, visokim moralnim i političkim principima, a iza svega je samo potreba da se kontrolišu pozicije i tokovi novca.

Maja Bogojević

  

Previous-Page-Icon    09   Next-Page-Icon

 

emailIcon.256183302