Interview        

Jan Harlan: Umjetnost je uvijek ta koja ostaje i podsjeća nas na umjetnika

Jan-Harla

Jan Harlan se pridružio Stanley Kubricku 1969. za snimanje filma o Napoleonu, ali je projekat napušten. Kasnije je bio izvršni producent svih Kubrickovih filmova od Barry Lyndon-a nadalje i u međuvremenu radio na drugim nerealizovanim projektima sa Stanly Kubrickom. Nakon Kubrickove smrti 1999. godine, radio je sa Steven Spielbergom na A.I. Artificial Intelligence i napravio dva dokumentarna filma za Warner Bros i druge nezavisne projekte. Jan je gostujući predavač u mnogim filmskim školama i često je član žirija na filmskim festivalima. Bio je ključna figura u formiranju arhive Stanley Kubrick (Stanley Kubrick Archive) na Univerzitetu umjetnosti u Londonu i stvaranju velike izložbe o Stanley Kubricku, koja obilazi svijet, sa 1,2 miliona posjetilaca do sada i trenutno se nalazi na svojoj 18. Stanici, u Kopenhagenu.

Harlan je posjetio Crnu Goru 2014. godine, na poziv crnogorskog režisera Draška Đurovića, kojeg je upoznao na festivalu Skopje Cinedays, i održao predavanje pod nazivom Kubrick, Harlan, Cetinje na FDU-u na Cetinju.

Kako je otkrio u ovom intervjuu, Harlan je ponosan što je pomogao u stvaranju Kubrickove arhive i velike izložbe koja je zanimljiva za one posjetioce kojima je Kubrick-ov rad poznat ili će se tek upoznati sa njim, i studente koji umiju da cijene koliko rada, ljubavi i brige je uloženo u Kubrickove filmove. On predaje predmete o filmskim sredstvima/snimanju filma u mnogim filmskim školama širom svijeta i veoma je srećan što drugima može da prenese ono što je naučio od najvećeg učitelja kojeg bi iko mogao da ima. Sada ima 80 godina, sedmoro unučadi i „ne uzima ništa zdravo za gotovo".

Camera Lucida: Kako i gdje ste upoznali Stanley Kubricka - da li se prvi susret desio zahvaljajući njegovoj ženi, a Vašoj sestri, Christiani - i kada ste počeli da radite s njim? Kakvo je bilo prvo radno iskustvo?

Jan Harlan: Još sam bio u školi. Tek nekoliko godina kasnije, kada sam živio u Njujorku upoznao sam ga 1964. kako valja. On i njegova porodica su se vratili iz Engleske i redovno sam posjećivao njegovu porodicu. Planova za zajednički rad nije bilo. Kasnije sam se vratio u Njemačku i Švajcarsku, a Stanley Kubrick u Englesku da radi na svom sljedećem projektu koji je kasnije nazvan 2001: Space Odyssey. Ostali smo u kontaktu, ali sam počeo da radim sa njim 1969. godine kada me je zamolio da mu se pridružim godinu dana u Rumuniji na filmu Napoleon. Tako sam se preselio sa svojom suprugom i sinom u Englesku tokom predprodukcije, ali MGM je povukao film i Napoleon se nikada nije dogodio. Volio sam da radim s njim, a i ja sam se njemu dopao i zamolio me je da ostanem sa njim za još jedan projekat. Nakon toga, počela je čvrsta saradnja.

Camera Lucida: Kubrick je naširoko poznat kao genijalan, plodan, svestran i zahtjevan autor. Postoje brojni zapisi o Kubrickovom metodičkom i perfekcionističkom pristupu kinematografiji, preciznom i temeljnom pripremanju za svaki film, bez imalo žurbe. Kako je bilo raditi sa njim na snimanju?

Jan Harlan:  Sve ovo ga je učinilo zanimljivim i izazovnim, i predstavlja razlog što sam volio da radim za njega i nastavio još 30 godina. Bilo je neophodno identifikovati se sa njegovim ciljem i podržati ga u potpunosti u mjeri u kojoj je to moguće. Volio sam svoju ulogu.

Camera Lucida: Da li se njegov režiserski pristup mijenja u različitim filmovima tokom snimanja, s obzirom na široku paletu njegovih filmskih tema i žanrova?

Jan Harlan: Ne, to je uvijek ostajalo isto. Htio je da napravi film koji se njemu dopadao i nadao se da će njegovi filmovi trajati, a ne nestati nakon nekoliko nedjelja.

Camera Lucida: Više puta je spomenuto je da je Kubrick kod kuće imao svoju sobu za projekciju od 35 mm. Da li je gledao mnogo filmova? Da li ste često gledali filmove zajedno? Koji filmovi su bili njegovi favoriti, a koje nije volio?

Jan Harlan: Da, imao je pravi bioskop sa 2 projektora i gledao je mnogo filmova. Ponekad bismo u toku vikenda gledali nekoliko filmova zajedno, kao i sa ostalim članovima porodice. Bio je veliki poznavalac filma i volio je mnoge druge režisere kao što su Ingmar Bergman, Woody Allen, Steven Spielberg, Edgar Reitz, Carlos Saura, Jan Troell, Bille August, Denys Arcand – ovo je tek nekoliko nasumičnih imena.

Camera Lucida: Kao filmska kritičarka, učestvovala sam u nedavnoj anketi BBC-ja, i njegov film Dr Strangelove or: how I learned to stop worrying and love the bomb svrstala sam na spisak kao jednu od najvećih komedija svih vremena, a smatram da je Eyes wide shut jedan od najvećih filmova svih vremena. Kako bi izgledala Kubrickova top lista filmova?

Jan Harlan: Drago mi je što su Vam se dopali ovi filmovi, i on ih je volio i smatrao je da je Eyes Wide Shut njegov najveći doprinos UMJETNOSTI filmskog stvaralaštva. Kubrickova top lista filmova? To je izazovno pitanje. Evo, na primjer:

  • Casablanca, Some like it Hot, Citizen Kane and other Hollywood Classics
  • Les Enfants du Paradis (Marcel Carné)
  • The Emigrants and The New Land (Jan Troell)
  • Heimat (Edgar Reitz), E.T. and Close Encounters (both Steven Spielberg)
  • Radio Days, Annie Hall (both Woody Allen)
  • Cria Cuervos, Blood Wedding (Carlos Saura)
  • The Battle of Algiers
  • Dekalog (Krzysztof Kieslowski)
Camera Lucida: Koji su bili njegovi umjetnički favoriti i uticaji, uopšteno govoreći, kako ih se sjećate?

Jan Harlan: Romani, muzika i slike.

Camera Lucida: Kubrick je bio pažljiv pri izabiru muzike za svoje filmove. Da li ste uopšte tokom vaše saradnje uticali na izbor muzike i u kojoj mjeri?

Jan Harlan: Samo sam preporučivao muziku, nikada nisam odlučivao šta će se koristiti. Muzika može biti jako važan element filma i to je morao da bude samo Kubrickov izbor.

Camera Lucida: Osim produkcijske strane filma (planiranje i organizovanje), možete li da opišete proces Vaše umjetničke saradnje sa Kubrickom?

Jan Harlan: Moja uloga je bila da pomognem da dobijemo ono što mu je bilo potrebno i šta je želio: dozvole, prava i ljude. Nikada ne bih nazvao sebe Kubrickovim umjetničkim saradnikom – njemu takav neko nije bio potreban. Potrebni su mu bili ljudi koji su mogli da se identifikuju sa njegovim ciljevima, bilo da su to glumci, dizajneri ili bilo koji drugi član ekipe.

Jan on Shining set

 

Camera Lucida: Da li ste, kao izvršni producent, imali poteškoće prilikom prilagođavanja naprednoj tehnologiji koju je Kubrick koristio?

Jan Harlan: Ni najmanje - i izraz „izvršni producent" je gotovo beskoristan - zavisi sa kim radite. Kubrick je bio producent i režiser, a moju ulogu sam već naveo. Izabrao sam i kupio maske za Eyes Wide Shut u Veneciji; da li je ovo uloga „izvršnog producenta"? Da, ako radite sa Stanley Kubrickom.

Camera Lucida: Kako biste opisali ulogu producenta u poređenju sa ulogom umjetnika?

Jan Harlan: Bez sumnje postoje producenti koji kreairaju projekat i rade zajedno sa scenaristom i režiserom i bravo za njih. Ja nisam bio jedan od njih.

Camera Lucida: Nakon Kubrickove smrti režirali ste dokumentarac Stanley Kubrick: A Life in Pictures, koji je okupio prijatelje i saradnike od Martin Scorsesea, Woody Allena do Steven Spielberga, Jack Nicholsona i Shelley Duvall. Kako ste izabrali ljude koji su učestvovali u dokumentarcu? Koji su bili vaši kriterijumi za postizanje balansiranog portretnog umjetničkog djela o tako složenoj i višestranoj ličnosti kao što je Kubrick? Očigledno je da nije bilo moguće uključiti svakoga koga biste željeli da vidite u jednom filmu...

Jan Harlan: Snimanje dokumentarca je nešto drugo. Ne treba da budete umjetnik. Dovoljna je ljubav prema temi i osjećaj protoka i rada sa dobrim montažerom. Ja sam samo želio ili ljude koji su dobro poznavali Stanleya i sarađivali sa njim ili one koje je Stanley volio,kao što su Steven Spielberg, Martin Scorsese ili Woody Allen. Osoba koju nisam uspio da dobijem za ovaj film, a volio bih da jesam, bio je Ingmar Bergman.

Camera Lucida: Osim što ste blisko sarađivali, koji hobiji ili aktivnosti su Vama i Kubricku, kao članovima porodice, bili zajednički?

Jan Harlan: Gledanje filmova, razgovori o mogućim projektima, igranje stonog tenisa, organizovanje zabava i večera u njegovoj i uvijek novogodišnjih dočeka u mojoj kući.

Camera Lucida: Pokušala sam da gledam Sobu 237, ali nisam uspjela. Šta mislite o tome, koja je logika iza ovog filma?

Jan Harlan: Nema logike, to je samo oportunistička prilika da se ovo uradi nakon Kubrickove smrti i preuzme ogromna količinu snimaka iz filma The Shining.

Camera Lucida: Po Vašem mišljenju, da je Kubrick odgledao Sobu 237, šta bi mislio?

Jan Harlan: Previše hipotetičko pitanje, jer ovaj film ne bi bio snimljen za vrijeme Stanleyevog života.

Camera Lucida: Da li će lik Kubricka, kao što je to slučaj sa drugim velikim autorima, zauvijek ostati provokativan, zagonetan ili nedostižan?

Jan Halan:  Važni su samo njegovi filmovi. Umjetnost je uvijek ta koja ostaje i podsjeća nas na umjetnika. Buduća generacija će, bez sumnje, koristiti Kubricka i druge filmske stvaraoce i pisce kako bi razumjela drugu polovinu 20. vijeka u zapadnom svijetu. Uvijek je umjetnik prvi koji nam pruža razumijevanje prošlosti. Bez arhitekata, vajara, pisaca, slikara i kompozitora, ne bismo znali ništa o prošlim vjekovima.

 

Camera Lucida: Emigrirali ste u SAD 1962. godine. Koji su bili vaši prvi utisci o novom kontinentu, koliko je bilo lako/teško da se prilagodite kao poslijeratni evropski imigrant?

Jan Harlan: Mnogo mi se dopalo! Njujork je bio tako nov i uzbudljiv za mene. Radio sam u mojoj prethodnoj profesiji – sa mašinama procesuiranja podataka – upoznavao mnogo novih ljudi i uživao.

Camera Lucida: Poznato je da je Kubrick bio 'fasciniran' Veit Harlanom, Vašim ujakom, koji je snimio ozloglašeni nacistički propagandni film Jud Suss pod Joseph Goebbelsom u nacističkoj Njemačkoj. Kubrick je želio i pokušao da napravi film o Holokaustu, ali nije uspio. Zašto?

Jan Harlan: Da, želio je da snimi film o najgorem zločinu u istoriji, ali nije bio zainteresovan za dokumentarni film. Želio je da napravi „šekspirovsku" dramu. Nije bilo lako i nije mogao da razvije dobar scenario. Zatim je pronašao knjigu WARTIME LIES Louis Begley-a, koja mu se mnogo dopala. Kupio je prava, postigao dogovor sa Warner Bros-om i proveli smo preko godinu dana u predprodukciji u istočnoj Evropi početkom devedesetih. Već smo bili daleko dogurali kada su iz Warner Bros-a predložili Stanley-u da odloži projekat, jer je Steven Spielberg bio usred snimanja filma Schindlerove liste u Krakovu. Iz Warner Bros-a su smatrali da je loša ideja da se napravi još jedan film na istu temu odmah nakon Spielberg-a. Tako je Aryan Papers (naslov filma) odložen.

Camera Lucida: Koje je još ideje Kubrick imao za film/filmove i želio da realizuje ali nije imao vremena da ih završi?

Jan Harlan: A.I. Artificial Intelligence. Volio je priču Brajana Aldiss-a - Supertoys last all Summer long - kupio je prava i u Warner Bros-u su bili oduševljeni što se snima ovaj film a ne Aryan Papers. Proveli smo godinu dana u pripremi i onda je Stanley zaključio da će Steven Spielberg bolje režirati ovaj film i ponudio mu ga.

Camera Lucida: Kada se osvrnete na svoju karijeru, kakve su uticaje porodične veze sa Vašim ozloglašenim ujakom mogle imati na Vaš rad: da li vam je to bila otežavajuća okolnost ili je bilo periferno za vašu filmsku karijeru?

Jan Harlan: Nije pravilo nikakvu razliku.

Camera Lucida: Tokom vašeg rada, upoznali ste različite ljude, poznate i manje poznate. Koja su bila Vaša nezaboravna iskustva? Da li je bilo nekih trenutaka koje biste radije zaboravili?

Jan Harlan: Imao sam mnogo dobrih sjećanja i iskustava. Rad sa našim kamermanom Doug Milsomeom u Oregonu – sami nas dvojica koji snimamo osnovne kadrove „praznog" hotela u snijegu. Odlično smo se proveli. Sjećam se divnih ljudi kao što su Louis Blau i Bruce Stiglitz, naši advokati u Los Anđelesu, Terry Semel, bivši izvršni direktor Warner Bros-a i stalne saradnje sa glumcima kao što je Malcolm McDowell sa kojim sam napravio dokumentarac o njegovom životu i karijeri pod nazivom O Lucky Malcolm. Trenuci koje bih radije zaboravio? Bilo je i takvih! Da zaboravite datum obnove ugovora, a zatim i to kad vas vlasnici „odvedu na čišćenje", na primjer.

Camera Lucida: Postoje termini kao što su Godarovski, Fellinijevski, Bergmanovski i druge autorske fraze za opisivanje n filmova novih autora, koji podsjećaju na velike majstore. Šta mislite o terminu Kubrickovski? Može li se, čak i indirektno, adekvatno odnositi na umjetničko djelo koje je napravio neko drugi?

Jan Harlan: Može. Daću vam potpuno drugačiji primjer: razmislite o fugi u Mozartovoj Magičnoj Flauti koju pjevaju dva stražara - naklon Bachu. Ili razmislite o varijacijama Beethovena za klavir i violončelo Bei Männern welche Liebe fühlen – Beethovenov poklon Mozartu.

Camera Lucida: Bili ste najbliži Kubrickov saradnik tokom 30 godina, postali ste njegov arhivista, dokumentarista i na neki način „portparol" odgovoran za njegovo nasljeđe. Da li vam dosade intervjui u kojima se ponavljaju mnoga slična pitanja o njemu? Kako se osjećate kada vas nazivaju „Stanleyevim zetom" i njegovim dugogodišnjim povjerenikom (uprkos istinitosti fraze), a ne samo izvršnim producentom, bliskim saradnikom?

Jan Harlan: Ništa od toga mi ne smeta. Ponosan sam što sam pomogao u stvaranju velike izložbe o Stanley Kubricku i arhive na Univerzitetu umjetnosti u Londonu. Predajem predmete o snimanju filmova u mnogim filmskim školama širom svijeta i veoma sam srećan što mogu da prenesem na druge ono što sam naučio od najvećeg učitelja kojeg sam mogao da imam. Sada imam 80 godina i ne uzimam ništa zdravo za gotovo.

Camera Lucida: Vaš izuzetno zahtjevan i lijep projekat „Kubrickova izložba" uspješno je predstavljen u mnogim gradovima širom svijeta (Los Anđeles, Rim, Pariz, Cirih, Toronto...). Koji su Vam aspekti izložbe posebno dragi?

Jan Harlan: Zaista, divan projekat, do sada smo imali 1,2 miliona posjetilaca. U ovom trenutku izložba je u Kopenhagenu, nakon Meksiko Sitija, San Franciska i Sao Paula. Ja bih istakao, a ovo je vrlo subjektivno, dokumentovane detalje, napomene i pisma. Drago mi je što je izložba zabavna za one koji se samo žele podsjetiti filmova koje su gledali - ili će tek gledati - kao i za studente koji žele dobro pogledati detalje i cijeniti koliko je rada, ljubavi i brige uloženo u Kubrickove filmove.

Camera Lucida: Negdje sam pročitala da bi Kubrick izašao sa filma ukoliko ga ne zainteresuje nakon 15-20 minuta. Kao filmski kritičar i član žirija festivala, ja radim isto. Kako je to u Vašem slučaju? Mislite li da se danas snima previše osrednjih filmova?

Jan Harlan: U potpunosti se slažem. Ako je prvih 15 minuta dosadno, idite. Možda je nepravedno, ali ne mogu da izdržim a da to ne uradim. Držim seminar na temu „Kratki film kao ulaznica/vizitka" i uporno govorim studentima (uvijek uz primjere) da prvi minut mora zgrabiti pažnju gledaoca ili film može ostati izignorisan. Ovo možda nije fer, ali ni život nije fer i mladi filmski stvaralac mora da igra po pravilima i prihvati da postoji konkurencija. On ili ona se moraju suočiti sa činjenicom da kratki filmski festival može dobiti 2000 aplikacija, a zatim izabrati 50 naslova.

Camera Lucida: Film je i dalje mlada umjetnost i, s obzirom na tehnologiju koja se mijenja ubrzanim tempom, kako će novi tehnološki napredak uticati na novog mladog filmskog stvaraoca? Da li možemo ponovo da razgovaramo o „novom Kubricku, Godardu, Fellini-u, Antonioniju, Bergmanu, Pasoliniju, Resnaiu" itd, inovativnim, originalnim, osvježavajućim autorskim umovima koji upravljaju vizuelnim sadržajem, umjesto da se oslanjaju samo na tehnološke alate?

Jan Harlan: Uvjeren sam da svaka generacija ima neke izvrsne umjetnike i ja imam sreće što upoznajem mlade ljude u različitim filmskim školama, među kojima neki posjeduju harizmu i veliki talenat. Čast mi je što mogu da im ukažem na nekoliko stvari kojih možda nisu svjesni, na primjer „muzika kao alatka scenarija" ili „muzika kao potencijalni stub strukture filma"

Jeste li gledali film Ida koji je režirao Pawel Pawlikowski? Remek djelo. Tehnologija sada omogućava ljudima da prave filmove sa malim budžetima. Nema puno sjajnih umjetnika, pisaca i režisera ... i sjajne publike. Ali vidim vrlo pozitivan razvoj kod dugih televizijskih serija, sada kada je televizija dostigla tehnički vrhunac. Sada postoji mogućnost da se na ekran prikažu velike priče a da se ne kompresuju na 2 ½ sata.

Camera Lucida: Kakva je budućnost evropskog filma?

Jan Harlan: Veoma sam optimističan. Ponavljam: nedostatak je i umjetnik i publika koja je naučila kako da razlikuje. Vjerujem da bi u školi trebalo da se uči film kao što učimo o književnosti i drugim umjetnostima – sada živimo u vizuelnom dobu kad mladi gledaju više, a čitaju manje.

Upravo sam gledao divan film iz Islanda, RAMS – nemojte to propustiti.

Camera Lucida: Posjetili ste Crnu Goru povodom vaših predavanja na FDU-u na Cetinju. Kakvo je Vaše iskustvo u kontaktu sa malom filmskom industrijom u razvoju i studentima filma?

Jan Harlan: To je bilo prije više godina. Sjećam se prekrasnih pejzaža i malog drvenog bijelog i veoma lijepog pozorišta negdje u zemlji - i Draška Đurovića, veoma entuzijastičnog čovjeka i filmskog stvaroca, koji mi je pokazivao zemlju.

Camera Lucida: Da li biste uzeli u obzir povratak u Crnu Goru i eventualno dovođenje sjajne Kubrickove izložbe u neki od crnogorskih gradova?

Jan Harlan: Rado bih se vratio da podučavam u filmskoj školi ili na univerzitetu koji ima odjeljenje za medije. Lako je dobiti Kubrickovu izložbu ako imate mjesto koje je osposobljeno i opremljeno stručnim kadrom za razne izložbe, neophodnom infrastrukturom i prostorom od 800 do 1200 kvadratnih metara sa razumno visokim plafonima. Ako takvo mjesto postoji u Podgorici i ako žele izložbu, treba razmotriti finansije. Izložba, uključujući i transport, naši ljudi za adaptaciju tog mjesta sa lokalnom ekipom koštaju oko 250.000 eura prije troškova reklame i publiciteta (određeni publicitet je besplatan jer će o tome pisati SVE novine u zemlji). U većim gradovima prodaja ulaznica može pokriti troškove, ali ne znam kakva je situacija u Podgorici. Vjerujem da svakoj lokaciji treba sponzor.

Camera Lucida: Koji je sljedeći projekat?

Jan Harlan: Sljedeće nedjelje Koledž Evropskog Filma u Danskoj. U novembru se održava specijalni događaj oko Barry Lyndona u Hamburgu, zatim predavanje na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Berlinu, zatim filmske škole u Vilniusu, Litvanija. U decembru ću predavati na univerzitetu u Velikoj Britaniji. Ne zaboravite: imam i sedmoro unučadi.

Maja Bogojevic

Prevela: Nina Bukilić 

JH Timberline 2

  

Previous-Page-Icon    09   Next-Page-Icon