Festivali
Kan, dan 5: u konkurenciji, tri ideje kinematografije
|
Učestvovanje na festivalu vodi ka povezivanjima, de facto „montaži" između djela koja, u suprotnom, ništa ne bi zbližilo. To, između ostalog, ima osobinu ne da stavlja filmove u konkurentski položaj, što predstavlja neprijatnu i nezanimljivu ideju ako nismo u funkciji žirija, već da uporedi filmske ideje koje su osjetljive na zajedničko prisustvo na jednom događaju kao što je Kan. Takva su, na primjer, tri naslova predstavljena u konkurenciji ovog vikenda. Svojim filmom Mademoiselle, koreanski reditelj Park Chan-wook dodaje novo poglavlje djelu kojem niko ne bi znao osporiti dosljednost. Suština filma autora Oldboy-a zapravo se zasniva na istom receptu koji kombinuje nasilje, erotiku, fantaziju, narativnu igru i prikaz kao u stripu. Pretjerivanje i usiljenost tu čine dobar spoj, što je slučaj i u ovoj priči o manipulaciji i izdaji, smještenoj za vrijeme okupacije Koreje od strane Japana. Pisac, i šta onda? Između bogatog bibliofila sadiste, koreanskog prevaranta, mlade japanske aristokratkinje i koreanske sluškinje i lopova, igra se igra u kojoj se lukavstva šire u više navrata, sa ciljem većeg uživanja u različitim konfiguracijama dominacije i zavođenja. Uz realizaciju koja se sprema za okršaj sa erotskim pregledom, reći ćemo, po izboru, da Park predlaže varijacije svog proizvoda na slike koje nameću različiti žanrovi ili da se parafrazira, ako ne i beskrajno parodira. „Autor", u smislu da lako otkrivamo njegov određeni stil, ovaj režiser ekstremno svjedoči o opravdanosti onoga sto je nekad nazvano politikom autora: da nije dovoljno imati afirmisani stil koji omogućava traženje titule autora, da bi se napravio film dostojan interesovanja. Iako sjajan i upadljiv, ovaj kolaž scena mučenja, graciozno sastavljenih pejzaža ili erotskih sekvenci između dvije mlade žene, više nego ljupke, ipak je sasvim uzalud. Treći dugometražni film njemačke rediteljke Maren Ade, Toni Erdmann, koji su festivalci veoma dobro prihvatili, nastao je iz sasvim drugačijeg pristupa. |
On priča priču o Inès, mladoj executive woman koja je otišla da radi u kabinetu finansijskog savjeta u Bukureštu, gdje joj se pridružuje njen otac, komedijaš čiji će vis comica istaknuti tugu i prazninu života revnosnih sluga velike prijestonice. Zaraza sitcom-a Čitav film funkcioniše na nizu gegova koji naglašavaju apsurdnosti i nečasne radnje koje bi definisale poslovni svijet, sa, nasuprot tome, upadom sve luckastijeg starog oca prerušenog pola u King kong-a, a pola u Frankenštajn-a. Neki od tih gegova su jako smiješni, a neke od tih situacija zabavne ili začuđujuće. Ostaje da se ovdje nađemo ispred smjenjivanja kratkih komedija, snimljenih na oskudan način, gdje svaki lik izjavi šta ima da kaže pred kamerom. Ne postoji ništa da se pogađa ili zamišlja: sve je jasno kao dan, u zatvorenom aranžmanu. Ukratko, nismo u filmu, već na televiziji. Osim što je ova „sitkomizacija" filmova, stari fenomen, ali koji se samo pogoršava tako da jedva više budi sumnje, ovdje naročito uporna. Sasvim suprotan od dva prethodna, tu je, na sreću, i četvrti dugometražni film britanke Andrea-a Arnold. American Honey odmah i bez povratka vodi u talas energije. Film potlach Pomno prateći jednu vrlo mladu djevojku po imenu Star koja se ukrcava u autobus koji prolazi duboko kroz Ameriku, film ima za protagoniste grupu od desetak mladih marginalaca koji idu od grada do grada pokušavjući da prodaju pretplate na časopise. Sastanci, rivalstva, ljubavi, zavođenja, različite krize prate ovu krajnje fizičku odiseju, snimljenu sa kamerom u ruci, često sasvim blizu koži, licima, pokretima. Ovdje nema lukavih intriga, koketnih slika ili jeftinih šala. Ovo je film koji vjeruje u čovjeka, u pokrete, pejzaže, svjetla i zvukove, ritmove i očekivanja, glasove, pjesme, riječi, znakove. Mnoge peripetije prate ovaj konstantno nepredvidivi roadmovie, mnogi preokreti označavaju putanju Star-e (nepoznata Sasha Lane, otkriće), zavodljivog i opasnog Jake-a (Shia Labeouf , u ulozi koja bi mogla da bude njegova najbolja), šefa grupe i drugih. Nepredvidivi, nikada određeni arhetipski, niti zaključani u klišeu, protagonisti, vođeni nekom vrstom energije bez svrhe, sa žestokim i zbog toga čak dirljivim trošenjem, čine nestabilnu, ali vrlo jaku sliku mladih ljudi odbačenih od društva, sliku lišenu zadovoljstva, ali i bijede. Film u kojem su želje i strahovi bačeni film-potlatcha: u ostvarenju American Honey, moći će da se nađe hiljadu mana. Svaka ponaosob i sve zajedno čine beskrajno življu kinematografiju od onih koje otjelotvoruju druga dva filma, sa svim svojim kvalitetima, kompetencijama i efikasnošću. Jean-Michel Frodon |
