Articles

STRUKTURA I STIL

,,Scenario je bio divno vizuelan, prilično koncipiran kao film, što je rijetko.''

Džon Šlezinger, reditelj, o scenariju ,,Ponoćnog kauboja''

Solt je jednom prilikom izjavio da ono što razdvaja film i pozorište jeste činjenica da je pisanje scenarija pisanje u slikama. Smatrao je da se dijalog da lako improvizovati na snimanju. Dijalozi u njegovim filmovima su prirodni i životni i odraz su komunikacije među likovima i film u kome je Soltova fragmentarna dramaturgija najuspiješnija jeste ,,Ponoćni kauboj''. Solt je tim filmom promjenio dotadašnju strukturu američkog filma po pitanju vremena, mjesta i radnje.Paralelno sa radnjom u Nju Jorku koja se dešava u sadašnjosti, pojavljuju se flešbekovi koji ne pokazuju prošlost glavnog junaka Džo Baka ili događaje koje su prikazani nakon što su se desili, već njegova subjektivna sjećanja. Solt je smatrao da je flešbek zapravo flešprezent: on postoji kao sjećanje koji glavni junak koncipira u svojoj glavi. Kada Džo Bak prisustvuje ritualu sa biblijom Ratsovog prijatelja Marka, on se u tom trenutku sjeća svoga krštenja u djetinjstvu. Kada Džo Baku njegova mušterija pruža oralni seks, on se sjeća , takođe u tom trenutku, kako su ga njegovi sugrađani silovali. Povezanost između trenutnog događaja u filmu i flešbeka glavnog junaka je na emotivnom nivou, ona je subjektivna. Flešbek se dešava u sadašnjosti.  Priča je ispričana u fragmentima, prošlost, sadašnjost, budućnost i scene fantazije se prepliću. Šlezingerova stilizovana režija odlično funkcioniše uz Soltov scenaristički stil. Njih dvojica će sarađivati još jednom na filmu ,,Dani skakavaca'' . Početak i kraj ovog filma su kroz simbol ruže povezani, ali sredina filma funkcioniše kao niz tematsko povezanih fragmenata, iliti -slika. Koliko je fragmentarna dramaturgija Valda Solta učinila da ,,Ponoćni kauboj'' postane značajan film, toliko je odmogla u ,,Serpiku'' režisera Sidnija Lameta. Martin Bregman, producent ,,Serpika'' kada je pročitao Soltovu prvu verziju scenarija, preživjevši sva njegova kašnjenja, natjerao je Solta da napiše sve iz početka. Solt mu nikada nije oprostio.

,, Po meni, Soltova prva verzija nije imala smisla.Bila je jako politička i nije imala puno veze sa pričom koju smo željeli da ispričamo. U projekat sam uveo Pitera Masa i ukazali na djelove u knjizi koje smo htijeli da se pojave u filmu.''

Martin Bregman, producent

Piter Mas i Solt se nisu slagali na umjetničkom ni ličnom nivou, pa su producenti angažovali Normana Drekslera kako bi unaprijedio strukturu filma. Serpiko idejno i tematski jasan, sa jakim glavnim junakom , ima poprilično konfuzan prvi čin. Soltova inovacija po pitanju flešbekova tj. flešprezenta, najlakše se da objasniti jednim primjerom kad je riječ o Serpiku. U prvoj sceni filma, Serpiko teško ranjen sjedi na sjedištu automobila. Manje-više čitav film sve do samog kraja se odigrava u flešbeku koji nam govori kako je Serpiko došao do toga da bude ranjen u glavu. Kao i u Ponoćnom kauboju, riječ je o flešprezentu- Serpiko, ranjen, sjeća se svega što ga je dovelo do toga da bude ranjen u glavu. Većina filma odvija se unutar Serpikove glave.

Ako je sad objašnjeno zašto je Solt izmjenio koncept vremena u filmu, njegovo odbijanje da se u svakoj sceni nešto dešava objašnjava kako je promjenio koncept radnje na filmu. Sve Soltove filmove karakteriše naizgled predugačka ekspozicija, koja je vjerovatno i uticala na to da Soltovi scenariji imaju previše strana. U Ponoćnom kauboju postoji niz scena u kojima se ništa ne dešava već se gradi atmosfera ili pojašnjavaju odnosi sa likovima. Zaplet filma praktično i ne postoji u konvencionalnom smislu. Dani skakavaca nemaju glavni zaplet, film koji funkcioniše u nizu fragmenata, takođe funkcioniše kroz niz situacija, u kojoj ni jedna nema preveliku važnost u odnosu na drugu, bitna je ideja filma . Serpiko bi u rukama drugog scenariste bio triler. Solt ga je napisao kao socijalnu dramu. ,,Dolazak kući'' Hala Ešbija, za koga je Solt dobio svog drugog Oskara jeste film koji ponajviše prati narativne i žanrovske konvencije i ima jasan početak, sredinu i kraj, raspoređene u hronološkom redu. Ipak, kao što je već pomenuto, ,,Dolazak kući'' sadrži dugačku ekspozicija u kojoj se ništa pretjerano ne dešava, polako se gradi društveni kontekst filma i prikazuju junaci filma. Svakom sporednom liku je dat dovoljan prostor, ne samo da dopuni glavne junake, već i da ostvare filmski život za sebe. 

Sara Đurović