Articles

Prema teoriji ograničenog uticaja, efekat televizije na socijalizaciju djece nije jednosmjeran niti direktan. On će zavisiti od različitih faktora kao što su: posvećenost porodice (prije svega roditelja) vaspitanju, najbliže okruženje(grupe u okviru kojih se dijete kreće(vrtići, škole)), zastupljenost medija u svakodnevici – u kojoj mjeri, na koji način, te u kakvim okolnostima se koriste mediji. Uzrast i pol djeteta,takođe, važan su činilac. Toće reći da su mediji posredovani različitim socijalizacijskim agensima koji utiču na kontrolu, filtriranje i interpretiranje medijskog iskustva . Iz tih je razloga teško odrediti i izdvojiti nivo uticaja televizije na oblikovanje djeteta izvan ovog spektra imputa, koji dolaze sa različitih strana.

Univerzalna i svakom dostupna, televizija se ne promišlja dovoljno.To je neizbježan slučaj populacije koja jenavedenim uplivima najviše izložena – djece.Objašnjenje se,prije svega, može pronaći u tome što njihove kognitivne sheme nijesu dovoljno razvijene niti su u stanju da prave selektivne izbore sadržaja.Preduslov za konzumiranje animiranih filmova je vjerovanje u prikazivane fiksacije. Samo tako, djeca su u stanju saosjećati sa glavnim junacima/junakinjama i identifikovati se sa njima. Ovo dovodi do velike priče o savremenoj, kulturnoj mašini za reprodukciju vrijednosti, do produkcijeWalt Disney-a. Njegov prestiž dolazi otud što je u svojoj animaciji najdublje, najvjerodostojnije i najrealnije razvio fizičke i psihičke karakteristike svojih likova.

3.3. Walt Disney korporacija: (animirani) film kao ogledalo socio-kulturnih prilika

Problematika ovog rada razvija se oko bazičnog pitanja konstrukcije ljudskih, naročito ženskih likova u animiranim filmovima Walt Disney studija, u periodu od 1937. godine do danas. Jedna od polaznih pretpostavki, koje će se u nastavku dokazivati, jeste da u reprezentaciji ženskosti Disney-evi filmovi podražavaju dominantne stavove društva u kome nastaju. Zbog toga, sa jedne strane treba pokazati kako Disney-evianimirani filmovi plasiraju specifične rodne stereotipe, dok sa druge treba zadržati objektivnu crtu u stremnjenju da se prihvati posljednja od mojih pretpostavki, naime, da prikazi ženskih likova u Disney-evimfilmovima upućuju na promijenjene percepcije društva o položaju i karakteru žene, ostajući vjerni njenoj, tradicionalno očekivanoj ulozi. U ovom poglavlju je potrebno pronaći specifičnu vezu između socio-kulturnih prilika i tipizacije likova u mediju Walta Disney-a, odnosno, ustanoviti u kojoj mjeri je njihova karakterizacija oblikovana popularnim stereotipima na djelu u Americi. To će za sobom povući i upoznavanje sa slikom stvarnih prilika, a razviti se u priču o jasno definisanim zahtjevima feminizma, kao reaktivnim činovima na postojeće okolnosti (vidi naredno poglavlje).

Zbog prirode animiranog filma – tačnije zbog jedinstvene kombinacije štampane popularne kulture (kao što su crteži u novinama, knjigama, časopisima) i naglaska na vizuelni medij (film, televizija i različite forme fotografije), smatra se da je od svih pokretnih likova u ženskoj formi najviše izkonstruisana– heroina animiranog filma – da se u njoj najrječitiji aspekti ideje o ženstvenosti i Žene, kao subjekta holivudske ikonografije,mogu proniknuti . Stoga je, upozorava Davis, vrlo bitno imati na umu da, tokom analize animiranog filma,njen ni jedan pogled niti gest nije tu slučajno. „Svi vizuelni aspekti karaktera, koji zajedno utiču na našu percepciju kao gledaoca/gledateljke, su tu namjerno, dok odluka da se oni uključe nije bila donijeta od strane glumaca, već režisera filma. Ova tvrdnja se ne može dovoljno naglasiti." Disney produkcija je izabranaiz dva razloga: jer je u domenu američke animacije osvojila – i nastavlja da osvaja – suprematiju u svom polju, i zbog toga što je najveći broj dugometražnih animiranih filmova napravio upravo ovaj Studio.

3.3.1. „Klasični" period Disney produkcije(1937 – 1967. godine)

Do momenta kada je izašao Disney-ev prvi dugometražni animirani film „Snežana i sedam patuljaka" (Snow Shite and the Seven Dwarfs), različiti ženski likovi bili su prikazivani, ali rijetko u glavnim ulogama.Sa izuzetkom Beti Bup (Betty Boop, Max Fleischer produkcija), kao manje-više uspjelog, mada prilično nerazrađenog, primjera ženskog karaktera u glavnoj ulozi, ženski likovi su uglavnom bili u službi snaženja uloge muških,popularno rečeno „signifiers": Mini (Minnie) je bila tu da podrži Mikija (Mickey), Petunija (Petunia) za Porkija (Porky) i slično.

Usljed razvoja animacije, uz odvažnost i hrabrost Walt Disney-a da posveti ogromnu količinu vremena (i angažuje profesionalne karikaturiste i animatore) i novca, potrebnih za izradu dugometražnog animiranog filma, ovaj Studio polako počinje da se pozicionira kao vodeći u svojoj oblasti. U periodu koji se označava kao „Klasični" i.e. od 1937. do 1967. godine, odnosno do smrti Walt Disney (decembar 1966. godine), objavljeno je devetnaest animiranih filmova. Od njih,sedamje značajno za ovu studiju, budući da se u njima pojavljuju ljudski likovi: Snežana i sedam patuljaka (u daljem tekstu: Snežana), Avanture Ikaboda i gospodina Toda (The Adventures of Ichabod and Mr. Toad), Pepeljuga (Cindarella), Alisa u zemlji čuda (Alice in Wonderland), Petar Pan (Peter Pan), Uspavana ljepotica (Sleeping Beauty) i Sto jedan dalmatinac (One-Hundred-and-One Dalmatians). Pomenuti animirani filmovi u znaku su glorifikovanja sasvim određenih (vidi dolje) crta ženskosti. Ako izuzmemo Snežanu, ostale junakinje predstavljaju ideal-tipAmerikanki svog vremena: plave kose, svijetlih očiju, nježne, slatke, vitke, srednjeg rasta, brižne i posvećene okolini. Ovi filmovi bili su jednako odraz stavova koje je Disney imao o ženama kao i rezultat rada kompletne produkcije, u koju je bio uključen veliki broj ljudi. Megalomansko interesovanje publike za svaki sljedeći film, značilo je da su posmatrani likovi bili utemeljeni i opravdani u stvarnom svijetu. To i dovodi do zaključka da je preovlađujući imidž žene u '40-im i '50-im godinama dvadesetog stoljeća, kroz crte kao što su emocionalnost, porodični život, materinske brige i sveukupan naglasak na ljepotu i romansu, inkorporiran u život heroina animiranog filma koje su,potom,lako pronalazile puteve do dječijih soba. Animirani film Walta Disney-a, polovinom dvadesetog vijeka, podržao je ženu u njenoj ulozi da ispunjava potrebe, podržava stavove i ciljeve muškaraca, dajući šamar intelektualnim naporima autorke sa početka ovog rada. Nije potrebno govoriti o masovnoj histeriji obožavanjakoju je Disney osvojio i njegovom „epidemijskom" širenju svuda po svijetu. Rečeno je da je film odraz društva koje ga proizvodi. Reagujući na društveno-ekonomske procese, situacija žene vremenom se mijenjala.

Ako suse u Drugom svjetskom ratu, prije toga i Velikoj depresiji,pojavilene samo domaćice i majke, već i snažne žene (sa mišićima) sposobne da preuzmu patriotsku odgovornost i zamjene muškarce u industriji (tradicionalno područje muškog rada) kako bi doprinjele ratnim naporima svojih muževa, one su se, po njihovom završetku, vratile u svoje okove ženstvenosti. Razvijeni mišići ubrzo su ustupili mjesto mršavom i oblom tijelu sa lijepo izvajanim rukama, dok je modna industrija dala svoj odgovor kroz tzv. „New look" Christiana Diora 1947. godine, slaveći mekanu i nježnu ženu. Ni Disney nije ostao nijem, Amerika je dobila još jednu princezu: Auroru.

3.3.2. „Srednje" doba Disney produkcije(1967 – 1988.godine)

Ostavljajući za sobom statične slike vrletnih princeza, čedne, slabe i pasivne koje se oslobađaju zrelih, snažnih, starijih, dominantnih, ljubomornih, osvetoljubivih, vještih u crnoj magiji i opsesivnih maćeha – kraljica, Walt Disney umire 1966. godine.Time je obiježena prekretnica u produkciji njegovog Studija, i to uglavnom u negativnom kontekstu. Ovaj je period praćen internim razdorima, te konstantnim smjenama direktora na čelu Disney korporacije, što je rezultiralo nizom neuspjelih filmova i par puta je dovelo na rub propasti . Naime, u ovom razdoblju objavljeno je svega osam animiranih filmova i to: Mačke iz visokog društve (The Aristocats), Robin Hud (Robin Hood), Avanture Vini Pua (The Many Adventures of Winnie the Pooh), Spasioci (The Rescuers), Lisica i pas (The Fox and theHound), Crni kazan (The Black Cauldron), Miš – veliki detektiv (The Great Mouse Detective) i Oliver i družina (Oliver and Company). Od njih, samo tri odgovaraju parametrima ove studije: Spasioci (Peni(Penny) i Madam Meduza(Madame Medusa)), Lisica i pas (Udovica Tvid (Widow Tweed)) i Crni kazan (Ajlonvi (Eilonwy)). Dok ću se njima detaljnije baviti u narednoj glavi, ovdje je isključivo potrebno skrenuti pažnju na kulturni – rodni kontekst u kom nastaju. Prvo, činjenica da su ovi filmovi uglavnom bazirani na životinjama, kao glavnim likovima, ukazuje na manjak jasnih koncepata i vizije studija, koji se probio na američko tržište upravo zbog revolucionarnog tretiranja, tehnički i psihološki, ljudskih likova kroz animaciju. Drugo i bitnije, Amy Davis smatra da je tokom ovog razdoblja Amerika zabilježila jedan od najvećih društvenih potresa u istoriji. Iako se se pojavio bitan broj radikalnih i progresivnih ideja,koje je intelektulno i liberalno društvo '70-ih godina smatralo prihvatljivim, one su, nažalost, ostale izvan mainsteam-a, te kroz bezbroj interpretacija dobile pojednostavljen i razvodnjen oblik . Mada su određeni aspekti feminizma '80-ih godina podržani od strane većine Amerikanaca, ideje o osnivanju ustanova za brigu o djeci, jednakoj plati za jednak rad, ženama na vodećim pozicijama, kao i prepoznavanje značaja ženskog doprinosa radu i američkom životu u cjelini, sporo su ulazile u društveni i kulturni leksikon, i nisu postale integralni dio široko prihvaćenog sistema vrijednosti sve do, vjerovatno, sredine pa i kasnih '90-ih . Američko društvo, prosto, još uvijek nije bilo spremno izazvati mušku hegemoniju.

Oblikujući gore pomenute junakinje i Studio je oklijevo. Ako je ženske likove portretisao kao prkosne i nezavisne (Udovica Tvid) nije propuštao da uključi i osobine koje priliče individuama sa izraženim osjećajem za njegu, brigu i praštanje. Ako su žene prikazane jednako sposobnim za rad sa muškarcima (Ajlonvi) one su istovremeno brižno „zabijene" u ravan dječijeg uzrasta. Madam Meduza je još jedna od manijakalnih, prijetećih, frustriranih srednjovječnih, neudatih, gramzivih žena, željnih bogatsva.

3.3.3. „Eisner-Iger" era u Disney produkciji(1989 –do danas)

Vrijeme koje je predstojalobiće označeno promjenama ženske situacije u američkom društvu. Udata žena i srećna domaćica nisuviše bili jedini poštovani modeli.Pojavile su se junakinje novog doba: neudate, zaposlene žene, samohrane majke ili zaposlene supruge i majke. One su,vjerovalo se, mogle imati sve („have it all"): porodicu, posao, karijeru i dobar izgled, jednako pronalazeći ispunjenje u svim poljima. U pogledu njihovih psiholoških crta, pozitivna imagologija nije se više ograničavala na osobine kao što su: vrlina, dobrota, susretljivost, ljubaznost. Probijala se žena, svjesna svoje seksualnosti i ne nužno (zbog toga) zla, u najširem smislu riječi. Ideju o snažnoj i sposobnoj ženi podržao je Holywood i televizijska produkcija portretišući, putem različitih žanrova, junakinje novog doba. To je, sa druge strane, označilo novi vid porobljavanja savremene žene.

Disney-eva korporacija prolazi kroz niz promjena, bilježeći značajne smjene na upravljačkim pozicijama . Teme kao što su multikulturalizam, duhovnost, jednakost zastupljene su snažnije nego ikad prije. Pitanje moralnosti se nerijetko javlja u kontekstu uspješnog performansa društveno namijenjene uloge žene. Ovo pitanje, u fimovima koji su uslijedili, jednako je bilo povezano i sa do tada neviđenom aktivnošću junakinja i osjetnom dozom njihovog nezavisnog djelovanja. Barem je, na površini, izgledalo tako. Sada se slobodno moglo eksperimentisati sa seksualnošću dobre žene, što je vjerovatno jedan od razloga većeg akcenta na ljudske likove u odnosu na trend koji je postojao prije toga. Nastaju: Mala sirena(The Little Mermaid), Ljepotica i zvjer (Beauty and the Beast), Aladin (Aladdin), Pokahontas (Pocahontas), Tarzan (Tarzan), Herkules (Hercules) Atlantida (Atlantis), a potom Princeza i žaba (Princess and the Frog),Zlatokosa (Tangled) i Hrabra Merida (Brave). U analizama koje slijede, uz detaljniji osvrt na junakinje ovih filmova, doćiću do zaključaka o nastalim društvenim metamorfozama u stavovima o tome šta čini „dobru"i „lošu" ženu, dokazujući pretpostavke koje Disney studio postavljaju kao svojevsrstan regenerator konzervativnih vrijednosti. To treba da bude indikativno u smislu razumijevanja u kojoj mjeri su se feministički zahtjevi inkorporirali u mainstream američke popularne kulture.