Lucidno
«Smrt u Sarajevu», ples smrti za pokojnu Evropu
Oko obilježavanja stogodišnjice Prvog svjetskog rata, film Danisa Tanovića gradi lavirint progonjen tragedijom na Balkanu i arogancijom velikih sila.
|
Smrt u Sarajevu je horror film. Sasvim istinit. I gotovo sve u njemu je činjenično tačno. Zaista je postojao komad pod nazivom Hôtel Europe koji je za tu priliku napisao Bernard-Henri Lévy, a koji je u velikom stilu izveo Jacques Weber na sceni Narodnog pozorišta. A, naročito, zaista se dogodilo to užasno napuštanje zemlje u ratnom, a zatim i u poslijeratnom periodu, nametnuto u uslovima koji su mogli samo da dovedu do slijepe ulice/bezizlaznog stanja. Sijenka dva rata i arogancija Evrope Zaista je postojala ova mješavina arogancije i drskosti evropskih sila, političkih lidera, stručnjaka i stratega svih vrsta. Zaista je postojala ova svirepa sijenka velikog krvoprolića iz 1914. godine, „proslavljenog“ (!!!) tamo, u Sarajevu, u ime svega onoga što je ono trebalo da njeguje nasuprot prijateljstva među narodima, izgradnje zajedničke evropske kuće: maskarada koja je ostavila Sarajlije nepoverljive pred praznim luksuzom svečanosti, daleko od njihovog postojanja. Zaista je postojalo to dvostruko sjećanje – sjećanja na rovove, sjećanja na opsadu i masakr u Srebrenici – prepušteno zaboravu i svakodnevnoj, neprozirnoj i mafijskoj bijedi koja vlada u ovom dijelu Balkana. To je ono što sa virtuoznošću režira Danis Tanović, gdje stravično ogorčenje ne sprječava ni nježnost ni humor – koji su u dosluhu sa očajem, ne nužno na učtiv način. Fiktivni prikaz stvarnih događaja Tri godine nakon fantastičnog filma Epizoda u životu berača željeza bosanski režiser predstavlja još jednu, drugačiju izmjenu, od fiktivnog prikaza stvarnih događaja uz usku isprepletanost vjerodostojnosti i romanesknostii. Tu je Jacques Weber koji je stigao u hotel, daje da mu se ispegla njegova bijela košulja BHL model, i priprema se za ulogu koju ne poznaje dobro, ne shvata u potpunosti i nije siguran da će u njoj uživati. Tu su i lokalni mediji koji se, u nedostatku velikih imena međunarodne političke scene najavljenih a zatim opravdanih, vesele beskrajnim lokalnim konfliktima, |
koje je iskristalisao lik Gavrila Principa, atentator nadvojvode, za jedne junak a za druge kriminalac. I tu su, u prizemlju, zaposleni u hotelu primorani na štrajk; u suterenu, prosjaci, a u svojoj kancelariji, direktor koji raducka svoje računovodske posliće.. Hotel je postao polje različitih vrsta sila, od kojih svaka sa svojim udjelom tuge, brutalnosti ili zbunjenosti. Posmatrano iz Bosne Poput noćne more, Smrt u Sarajevu nije samo za situaciju koju opisuje, već njegova izgradnja fluidnog lavirinta, gdje se heterogeni elemenati odjednom spajaju, gdje se pojavljuju zastrašujuće prepreke: fizičko zlostavljanje gangstera, sebičnost ili potčinjenost zaposlenih, podmuklost odgovornih, ravnodušnost velikih sila, instrumentalizacija medijskog intelektualca ... Gledano iz Sarajeva, iz Bosne, zapažanje je ekstremno crno, a film nikako nije zlokoban. Koreografija Zahvaljujući dinamičnom osećaju cirkulisanja, zahvaljujući intenzivnoj ljubavi prema nekim njegovim likovima, saosjećanju za druge uprkos njihovim greškama. Zahvaljujući i ovoj trapavoj iskrenosti, nepotrebnoj, nesrećnoj, ali ne i smiješnoj iskrenosti koju ispoljava Weber u situaciji koju je doživio. L'amour-haine entre deux idées du pays, et de l'histoire, avec Vedrana Seksan et Muhamed Hadzovic (Allociné). Film je koreografija jednog paklenog saobraćaja, u kojem cirkulišu i razmjenjuju se oružje, riječi, novčanice. On nalazi svoj oblik i čvrstinu raspoređivanjem i preraspoređivanjem na ovom mjestu u unutrašnjosti u kojoj se sve odigrava a ništa se ne rješava, i ovaj hotelski dekor je stvaran (Holiday Inn u Sarajevu, mjesto opsade i koji je Marcel Ophüls slavio u svojim Veillées d’armes), koji postepeno stiče drugi status. To je grobnica za ideju o neutvrđeni Evropi. Jean-Michel FRODON |
