Lucidno
Uspomene na filmove iz djetinjstva
pružaju otpor procesu obnove
Snimak izviše glave ćelavog čovjeka kako sjedi u velikoj fotelji u sred prostranog predsoblja. Ogromna svastika na zidu. Kamera ulazi i vidimo da čovjek ima rupu od metka u glavi. Urlik gomile napolju. Neko ulazi u sobu i otvara vrata koja vode do balkona.
Ovaj niz scena je sve čega se sjećam iz filma koji sam pogledao kao dijete i koji je, iz nekog razloga, ostavio neizbrisiv trag u meni. Nastavljale su da se pojavljuju u mojim snovima dok se nisam zapitao da li film zapravo postoji, ili je to u stvari bio san. Godinama sam pokušavao da saznam naslov filma opisujući scene svakome ko bi me saslušao. Nedavno sam očajnički pretraživao na Google-u upisujući slučajno riječi poput „ćelavi Nazi upucan u glavu film". Jedno vrijeme sam mislio da bi ćelavi čovjek mogao biti Erich von Stroheim. Pa sam googlao „Stroheim Nazi", ali sam ostao bez odgovora – tj, do prije neku noć. Gledao sam film na televiziji, kad odjednom, baš ta scena tačno takva kakvu sam je zapamtio prije toliko decenija. Kakvo olakšanje, kao neko čišćenje. Neću se više pitati iz kojeg filma je ta scena. Neće mi više progoniti sne. Ipak, s druge strane bio sam razočaran jer scene nisu bile toliko impresivne kao što sam mislio. Znam da nisam jedini na kojeg je film iz djetinjstva ostavio utisak, samo da bih saznao da je nemoguće „povratiti tu prvu neobazrivu zanešenost". Ipak, to nas ne sprečava da nastavimo sa prustijanskim traganjem za izgubljenim vremenom. Kao Scottie (James Stewart) u Vertigo, očajnički pokušavamo da transformišemo Judy (Kim Novak) u Madeleine koju smo voljeli i izgubili. Neizbježno je da će ponovno otkriće uvjek biti lošije u poređenju sa prvobitnim iskustvom. Ali uspomene ostaju. Ne prođe dan a da neko, ne nekom filmskom sajtu, ne pita za pomoć da pronađe film iz djetinjstva. Pošto imam "dužu" memoriju od većine, sjećam se filmova iz djetinjstva koji prethode svijesti većine ljudi o bioskopu. Ali izgleda da relativna vremenska distanca ne mijenja gigantsku prazninu između načina na koji dijete doživljava svijet i doživljavanje odrasle osobe na drugoj strani vododjelnice. Ne postoji razlika između sedamdesetogodišnjaka koji je pogledao prvo prikazivanje Pinocchia i dvadesetogodišnjaka koji se kroz maglu sjeća Male sirene. Stan Brakhage, u svom četvorodjelnom filmu, Scenes from Under Childhood (1967-70), ispituje razlike u percepciji između djece i odraslih. Brakhage vjeruje da je odraslima „čulo vida udaljeno od čuda i magije koja svijet zapravo sadrži". Možda upravo ta „čuda i magije" filmova kojih se sjećamo kao djeca je ono što nedostaje našem racionalnom pristupu filmu. |
Da li su lakovjerni gledaoci iz 1895, koji su pobjegli sa svojih sjedišta u strahu kada je voz ušao u La Ciotat stanicu, poslednji odrasli koji su vidjeli film očima djeteta? To je pitanje identifikacije kako je već analizirao Christian Metz u eseju Imaginarni Označitelj, koji razdvaja dječiji pogled na film od odraslog. Kao Jacques Lacan, on pravi razliku između imaginarnog, simboličkog i stvarnog u mijenjanju dječije percepcije svijeta. Sada shvatam zašto je slika čovjeka sa metkom u glavi ostavila tako jak utisak na mene. Vjerovao sam da je to stvarnost. Još uvijek nisam razvio objektivnost neophodnu za sveopažajućeg odraslog posmatrača. Kao film reditelja Georges Melies, uspomene mogu obmanuti. Sjećam se da sam vjerovao da sam pogledao film Dr Jekyll and Mr Hyde iz 1941i da je bio u technicoloru. U stvari, bio je crno-bijeli, i nije moguće da sam ga pogledao kao dijete jer je horor žanr bio zabranjen za djecu. Vrlo je moguće da sam zamijenio film Dr Jekyll and Mr Hyde sa jezivom Classic Comic verzijom. Uzgred, scena koja me dosta dugo progonila je iz filma Margin for Error (1943), jedan of prvih holivudskih filmova Otta Premingera, sa Milton Berle, Joan Bennet i obrijanim Premingerom kao Nazi. Koji su vaši glatko zapamćeni filmovi iz djetinjstva? I da li su razočaravajući iz očiju odrasle osobe?
Preuzeto sa: http://www.theguardian.com/film/filmblog/2009/jun/15/hitchcock-preminger-vertigo-childhood-memories |