Lucidno FILM U VRIJEME PANDEMIJE KORONAVIRUSA / FILM AT THE TIME OF CORONAVIRUS PANDEMIC
KOSOVO
LENDITA ZEQIRAJ, director
It’s for sure that Coronavirus pandemic will put upon us some new challenges, I never considered myself as part of the industry, so I cannot speak what impact will have on it, but it’s for sure that producers, distributors and festival organizers will need to be more creative, to find new ways to reach the audience. As per artistic aspect, I don’t think it will have any negative impact. True artists were always able to adapt and create great work in the times of any crisis. It is the right time to reach deep down into ourselves and create even more powerful stories.
BESIM UGZMAJLI, director & DoP
Coronavirus pandemic affected everything, and, of curse, it affected my project I was working on. Actually, I have been in the final phase of preproduction on my new film called THE RED DAY. Everything was going perfect till this crazy thing happened to the world and it wasn’t an easy job, because this new film would be filmed in one shot and preparing everything for one-shot film is very difficult to do in our profession. As we can see, a lot of film events, especially film festivals are canceling events and everything organized before and trying to do something online. But this is not enough, this time will cause damage to the whole industry in filmmaking and arts, in general. It will take time and money to reach the recovery of the sum of aspects in the industry of arts.
Yes, I see some positive things in all this, what is happening due to corona virus. For example, I used this time to shoot a documentary with my parents, and it is going very interesting so far. Also, writers would have time to write a story on Covid-19 and all the consequences that societies are living and will live in the future. So, there are some positive things we can use to expand our creativity by writing very interesting stories.
CROATIA
IGOR MIRKOVIĆ, reditelj, scenarista, direktor Motovun FF
Pandemija me pogodila usred priprema za projekte koji su trebali u skoru realizaciju. Nadali smo se skorom početku snimanja tv-serije CRNO BIJELI SVIJET (HRT), naravno da smo morali obustaviti pripreme. Krajem jula redovni je termini Motovun Film Festival, kojeg smo također već uveliko pripremali – u ovom nam trenutku nemamo dovoljno elemenata za odluku kako će izgledati ovogodišnje izdanje. Dakle, oba projekta na kojima sam trenutno radio stali su i mi na oba trenutno i dalje radimo, kao da će uskoro krenuti. Je li to naivno, je li to nerealno? Vjerojatno. No, riječ je o dva vrlo različita projekta. Kada je riječ o produkciji/snimanju, pitanje je prije svega novca: hoće li novonastala situacija srušiti produkcijsku konstrukciju. Ako ne sruši, nema zapreke da se vratimo poslu, ali hoće li najava recesije stopirati cijelu industriju, barem u našim malim zemljama? Iz svoje pozicije scenarista i redatelja, ne usuđujem se prognozirati, jer nemam dovoljno informacija i svaki dan i dalje radim na projektu, u nadi da će nam se osmjehnuti malo sreće. Što se tiče festivala, situacija je puno nepovoljnija. Tu nije dovoljno osigurati budžet, nego projekt prije svega ovisi o tome hoće li epidemiološka situacija dopuštati javne događaje i veća okupljanja. U ovom trenutku, to je nemoguće procijeniti i situacija od dana do dana čini se drukčijom – nažalost, sve manje je vjerojatno da će ovog ljeta biti moguće organizirati manifestacije za nekoliko tisuća ljudi. Ovih dana na razini EU održavaju se česti on-line sastanci u kojima se organizatori festivala međusobno savjetuju i razmjenjuju iskustva. U većini slučajeva, kolege razmišljaju ovako: prva opcija im je pomicanje festivala na jesenski termin, vrlo često u nekom skraćenom izdanju. Ako to nije moguće, opredjeljuju se za on-line izdanje ili kombinaciju te dvije prilagodbe. Negdje na tom tragu su i razmišljanja ekipe Motovun Film Festivala.
To je puno teže pitanje. Rekao bih da smo svi mi u ovom trenutku koncentrirani na spašavanje aktualnih projekata i malo tko je u poziciji razmišljati dugoročno. Svi se nadaju da će se u dogledno vrijeme (u nekom trenutku 2021) stvoriti pretpostavke da funkcioniramo normalno, kao i prije krize. No, koliko će nas recesija osiromašiti? Mislim da naši filmovi ne mogu biti jeftiniji, profesionalci i onako jedva žive od tog posla. Ako ne želimo da film ostane strast amatera i entuzijasta, trebaće razumijevanje, pomoć i podrška javnih fondova – ništa više, ali nadam se ne ni manje nego li do sada. No, kad se okrenemo unatrag, u zadnjih trideset godina život nas nije mazio, uvijek je bilo neko teško vrijeme i uvijek je naš posao ovisio o tvrdoglavosti filmaša, o velikoj želji da filma bude i kod nas, unatoč svemu. Iskreno se nadam da je ovo samo jedna u nizu kriza koje smo prebrodili, a ne neka ledena santa koja će nas skršiti. Na neki naivni način ja sam pomalo i optimist. Ovakve šok-terapije prodrmaju sustave, izbace ih iz cipela i natjeraju da izađu sa utabanih staza. Ti novi putevi, koje ćemo biti primorani tražiti, sigurno će isto pobuditi neku novu vitalnost.
Ne osjećam se kvalificiranim za globalne procjene, moji su svjetovi lokalni, možda donekle regionalni. Ova kriza pokazuje nam da industrija zabave sve više ide on-line i da audiovizualni sadržaj postaje vrijedna roba. A kad ste on-line, onda ste na svjetskom tržištu, neovisno o tome koliko ste slabiji i siromašniji od konkurencije. Tu vidim da generacija dvadesetgodišnjaka ima znatno manji interes za domaću produkciju, puno su kritičniji, traže svjetski standard, koji mi često ne možemo dostići. To je po meni najveći izazov. Epidemija će proći, za jednu ili tri godine, svejedno, ali ostat će činjenica da smo mi djelomično izgubili kontakt s novim generacijama naših gledatelja. Postoje filmovi i serije – doduše, rijetki, ali postoje – koji su ih uspjeli zavesti. To je, po meni, put koji treba tražiti. Kako da, unatoč svim preprekama, ostanemo zanimljivi novim generacijama gledatelja i opstanemo na svjetskoj karti, na kojoj bogatiji pobjeđuju. Morat ćemo biti prokleto kreativni da dobijemo tu utakmicu.
