Lucidno
Kako predstaviti umjetnika
[Silvija & U ogledalu, Maye Deren)
| Sylvia
** (Vrijedi pogledati) In the Mirror of Maya Deren **** (Remek-djelo) Podmazati tijela preljubnika. – Silvija Plat, "Fever 103 °" U filmu, mogu učiniti da svijet pleše. – Maja Deren Na fakultetu nam se uvijek činilo da momci koji pišu poeziju imaju više djevojaka od onih koji pišu prozu. Pretpostavljali smo da je to zbog romantike i senzualnosti, neizostavnih elemenata u poeziji kojisu im išli na ruku. Poezija, ipak, nije samo svežanj štampanog materijala; to je radnja, koja ljudima da probuditi čula ne samo u seksualnom već i duhovnom smislu. U kulturama kao što su Rusije i Irana seksualni i spiritualni aspekti idu rame uz rame: veliki persijski poeta Forouh Farokzad (1935-'67), ljubitelj Silvije Plat, zadržava mitičnu privlačnost koja kombinuje aure Jovanke Orleanke, Bili Holidaj i Merilin Monro.I erotski naboj je prva u nizu stvari koje Sylvia, biografski film o Silviji Plat (1932-'63), dočarava na pravi način. Film je prožet ranim susretima između protagonistiknije i Teda Hjuza u Kembridžu u Engleskoj, 1956. godine. Ovi susreti su prikazani na svojstven način, mučnim izjavama Platove u ,,Dami Lazarus'': ,,Umiranje / je umjetnost, kao i sve drugo, / Ja to izuzetno dobro radim.'' Oštra akcija koja slijedi i nedostatak pometnje oko sveobuhvatnog izlaganja uvjerilo me je da su rediteljka Kristin Džefs i scenarista Džon Braunlo tačno znali što rade. U članku Toda Mekartija u časopisu Variety piše, ,,Veliki dio nedostaje u samoj srži filma: Sveobuhvatna konekcija koja spaja ovo dvoje na prvom mjestu nije opipljiva.'' Nisam saglasan sa tim. Zajednička strast za poezijom ovog para, koja je opisana sitnim ali upečatljivim detaljima, zasigurno je sveobuhvatna konekcija, iako ne mogu sa potpunom sigurnošću tvrditi da je učinjena opipljivom baš svima. Mnogo više zamjeram Mekartijevoj uvodnoj izjavi - ,,Koliko god da je bio tmuran život Silvije Plat, nije bio nemilosrdno turoban kao što je film Sylvia'' – koju bih smatrao drskom čak i da je došla od nekog od njenih prijatelja. Naravno pretpostavke o njenom životu predstavljaju centralni aspekt mita Plat sve od trenutka njenog samoubistva u tridesetoj godini, uslijed kojeg je u značajnoj mjeri i nastao ovaj mit – naročito za one koji su je definisali kao preteču feminizma i mučenicu. Najturobnije od svega iz života Platove, po mom mišljenju, što ovaj film namjerno, a možda i razumljivo, izostavlja je: Asija Gutman Vevil (koju tumači u filmu Amira Casar) – sa kojom je Hjuz živio nakon rastanka sa Silvijom i sa kojom je imao kćerku, Šuru – ubija sebe i Šuru šest godina nakon samoubistva Platove, kada je imala 34 a Šura 2 godine.
|
Ugušila se plinom, baš kao i Silvija. Vrijedi napomenuti da je Vevil bila pjesnikinja, i da, prema biografiji Rough Magic Pola Aleksandera, ,,teret življenja u Silvijinoj sjenci'' je odigrao značajnu ulogu u motivisanju tog čina. Užasna stvar u vezi ''izuzetno dobrog umiranja'' Platove je što njeno samoubistvo djeluje kao da ide na ruku njenoj slavi – kao da poezija koju je stvarala nije bila sasvim dovoljna. Sjećam se kako sam samo bio bijesan kada je jedan od mojih profesora tvrdio kako je njeno samoubistvo ''dokazalo'' mnoge od stanovišta iz njenih pjesama, učinivši ih vjerodostojnim što ne bi bio slučaj u suprotnom. Bilo da ova teorija drži vodu ili ne, ona upućuje na faktor koji dovodi do propasti većine književnih biografskih filmova, uključujući i one ozbiljne – nezaobilaznu tendenciju ka davanju prioreta životu u odnosu na stvaralaštvo. U ovom slučaju, stvaraoci filma su imali zakonska ograničenja vezano za broj Silvijinih citata koje su smjeli da koriste, pobrinući se time da njena poezija dobije mali prostor u filmu.
Najvrijednije postignuće ovog filma je nepristrasnost u pogledu zauzimanja strana kod spora između Silvije i njenog muža, pri čemu su oboje prikazani sa simpatijom i sažaljenjem. Jedan od najboljih aspekata prefinjeno suptilne glume Gvinet Paltrou je njena sposobnost da nam dočara Silvijinu hroničnu depresiju pred kojom nećemo ustuknuti, dok Danijel Krejg isto tako predstavlja Hjuzovo švalerstvo na način istovremeno kompleksan i iznijansiran. Film čini vezu ovog para značajnijom od njihove poezije, što mu zasigurno nije bio cilj, ali svejedno postaje njegov centralni program. Začarani krug se nastavlja, jer bez njihove poezije mi opet ne bismo gajili nikakva osjećanja ka njihovoj vezi. Problem proizilazi iz pomenutoga jer film i poezija su u velikoj mjeri nekompatibilni. Poezija se mora čitati polako – što je jedna od stvari koja je čini seksipilnom – a iako neki veliki filmovi teku sporo, komercijalni biografski filmovi time idu na svoju štetu. Jedna od najljepših stvari u vezi filma Sylvia, makar na početku, je neobična brzina. Ipak brzina je u krajnjem smislu relevantna samo za pripovjedanje; gotovo da nema ništa sa komponovanjem ili čitanjem poezije, osim kada se recituje velikom brzinom sa ciljem izmamljivanja osmjeha, što je slučaj sa jednom od prvih scena ovdje. Problem je u tome što životi ljudi nisu priče. Oni se moraju pretočiti u priče kako bi postali plodno tle za biografske filmove, a interpretacije koje ih oblikuju određene su potrebama dramaturgije. Nisam ekspert povodom života Platove, al čak i površnim pregledanjem Rough Magic-a otkrivamo da je njena majka igrala mnogo značajniju ulogu u njenom životu nego majka iz dotičnog filma (Blajt Daner, majka Paltrou u stvarnom životu). U filmu se njena uloga koristi samo u svrsi otkrivanja detalja iz Silvijine prošlosti, kroz njeno jedino pojavljivanje u filmu kada Silvija dovodi Hjuza da je upozna; a čim je Daner graciozno obavila taj zadatak, nije joj dozvoljeno dalje uplitanje u samu priču. Ne mogu da zamislim kako bi izgledao biografski film o Maji Deren (1917-'61) – osobi koja je najviše doprinijela današnjem izdanju američkog eksperimentalnog filma – i nadam se da nikada neću morati da saznam. Jedna od najboljih stvari u vezi In the Mirror of Maya Deren – dokumentarcu na engleskom jeziku čiji je kreator austrijska rediteljka Martina Kudlacek – je da odradjuje izvrstan posao u prikazivanju Deren u njenom pravom svjetlu da čini sami pojam o biografskom filmu o njoj krajnje nepotrebnim, ako ne i komičnim. |
