Articles

Negdje u šestoj epizodi, na polovini serijala, Sorentino upošljava još jednog važnog lika – sveštenika Endrua. Na početku, Papin vjerni prijatelj, koji je doveden u Vatikan kao desna ruka u podizanju revolucije, prikazan je u divljem seksu sa muškarcem i ženom. Isprepletana naga tijela podsjetila su na najljepše prizore sa renesansnih slika i ostavile bez daha ne samo zbog ljepote kadrova, već zbog spoznanja da će Endruovo „robovanje" užitku unijeti nemir u odnose sa Papom.

Poslije zamornog razgovora premijera Italije i Pape, koji mu je predao najkonzervativniju listu zahtjeva svih vremena, potvrđena je Endruova važnost u nastavku serijala. Pije mu je naredio da spriječi sve homoseksualce koji žele da postanu sveštenici da priđu crkvi. Zbog Endruove poslušnosti, strada jedan od odbijenih mladića. Sveštenik je ispunjen beskrajnom krivicom. Poslije opijanja i bludničenja, dolazi vrijeme da i on plati cijenu. Ubija ga prevareni muž njegove ljubavnice. Smrt dolazi kao pomilovanje napaćenom čovjeku.

Poslije Endruove smrti, Papa uči važnu lekciju: svaka revolucija jede svoju djecu. Poslije devet mjeseci turobne vladavine Vatikanom, Svevišnji mu nije dao ništa osim beskrajnu krivicu, patnju i prometejski umor od zlatne krune. Njegovu odluku da eliminiše homoseksualce u svešteničkim redovima platila je osoba koju je beskrajno volio.

Sorentino pronalazi poetski način da prikaže krivicu sa kojom se rve Pije. Papa se moli za pokojnika na dnu bazena. Nije oprao ruke kao Pontije Pilat poslije Hristovog raspeća, već je uronio cijelo tijelo u vodu i pokušao da ubije njegov smrdljivi zadah. Na njegovom licu i dalje se nije mogao pročitati nemir. Kasnije je igrao tenis, dok je sestra Meri neutješno plakala. Ali, savjest je stigla u košmarnoj viziji u dvorištu Vatikana, kada je Papa vidio sedam nagih žena koje tijelima oblikuju krvavu riječ „kopile".

Lažni roditelji

Sorentino mnogo puta podvlači Papin osjećaj napuštenosti. Postoje momenti kada ovaj motiv postaje naporan, ali svakako pojačava intenzitet čekanja konačnog trenutka Pijevog susreta sa roditeljima. Soretino dugo očekivano spajanje odlaže čak do sedme epizode.

Poslije nadrelističke vizija (Papina majka izlazi ispod brda nagih beba i grli njega i oca), roditelji se pojavljuju u Vatikanu. I šta? Ništa. Jedan pogled i pitanje bili su dovoljni da ih Papa odbaci. Nije priznao da su njegovi, iako su imali dokaz. Izgleda kao da će prihvatiti savjet da pođe u Veneciju, sahrani dva prazna kovčega i konačno prežali roditelje. Do kraja serijala, to se nije dogodilo, ali ako Sorentino izvede ovaj čin u drugoj sezoni, dobićemo neke od najljepših kadrova trudnih simbolike - kao iz filmova Alehandra Hodorovskog.

Sorentino je najljepše ostavio za kraj. Poslije Papinog odlaska u Afriku, teško je probrati najljepše među predivinim momentima koji slijede. Sorentino je uspio da nasmije prikazujući licemjernu misionarku koja dočekuje Papu sa selfi štapom i izvještačeno grli omršavjelu dječicu, dok im danima zabranjuje pristup pitkoj vodi. Isto važi i za Papinu dugo očekivanu ispovijest o krivici koja uništava. Pije je konačno ušao u ispovjedaonicu i govorio o Endruovoj smrti, odlasku Ester, pogrešnoj reformi, bivstvovanju u okrutnom svijetu... Onda je ukapirao da sveštenik ne razumije ni riječ engleskog.

{niftybox background=#afdeb2, width=360px}Ipak, Pije je našao mir. Govor koji je održao okupljenoj masi dirnuo je najskeptičnije. Sorentinova magija rasprsnula se cijelim ekranom, u pratnji nježne obrade pjesme „Halo" Bijonsi.{/niftybox}

Konačno smo vidjeli kako Papin nemirni um presušuje kao rijeka. Međutim, u posljednjoj sceni, nestala je rajska ljepota. Papa je pao na koljena i zagrmio molitvu nalik kletvi. Misionarka u Africi je umrla istog trena, a Sorentino još jednom uspio da nas iznenadi bogatstvom kontradiktornosti čovjekoboga.

I onda veliko finale koje pokazuje koliko su sve riječi bezvrijedne. Čovjek može govoriti lijepo, a ispod srca čuvati zmiju. Ili prosipati uvrede dok se u grudima razmahuje bijela ptica. Riječi su varljive. Djela ne lažu. Zato nije važna rijeka cinizma koju je papa Pije Trinaesti prolio iz grudi tokom deset teških mjeseci reformacije Vatikana. Važnije su nepodnošljiva grudobolja i suze koje su mu kliznule niz obraze kada se obratio vjernicima na vatikanskom trgu. U finalu, Papaje bio potpuno drugačiji čovjek u odnosu na početak, kada je pozlaćenom cipelom grubo otvorio vrata Vatikana i održao diktatorski govor.

U završnici, Papa je počeo da se mijenja. Spustio je utvrde i oslobodio bliske ljude pune ljubavi i užasa zbog njegove naravi. Kako je samo nevjerovatno Džud Lo prikazao sve ove kontradikcije. Plašt Pija Trinaestog donio mu je najbolju ulogu u karijeri!

Posljednja odbrana

Papa je držao blizu sestru Meri, sveštenika Endrua i duhovnog učitelja Majkla. Okružio se njihovim tijelima kao posljednjom odbranom od podmuklih spletki. Endru je stradao njegovom krivicom, a Majkla mu je uzeo Bog. Sestra Meri je sve što mu je ostalo. Možda je bilo očekivano da je sebični džin stisne više nego ikada ranije. Međutim, div je odrastao. Došlo je vrijeme da malo zaboravi na sebe. Poslao je sestru Meri u Afriku, gdje je najpotrebnija, da brine o dječici koju je zaboravio i sami Bog.

U jednoj od najdirljivijih scena serijala, Sorentino je prikazao sestru Meri kako ulazi u helikopter praćena pogledom kardinala Vojela. Pa kako nijesmo ranije primijetili koliko je mutni vatikanski činovnik zaljubljen u njenu čistotu? Tragovi su zaista bili svuda, čak i jedan zamalo poljubac, ali nije to ličilo na ljubav. A Vojelovi tamni ambisi očiju bili su preplavljeni neizgovorenim riječima, nedotaknutim tijelima i čežnjom za njom.

Vaskrsnuti motivi

Sorentino je u finalu serijala vaskrsnuo motive koje je prethodno utkao u svoje najveće filmove - mladost, ljepotu, proticanje vremena, harizmu, istinu, vjeru, neshvatljivost i potpuno posrnuće pred snagom čuda... Papina grudobolja i Vojelova čežnja stvorile su knedle u grlima. Naravno, prije toga smo se smijali Papinom zaplakivanju najmlađih posjetilaca Vatikana („Kiša pada jer je Bog tužan zato što ste vi loša djeca!"). I naježili kada je Kurtvel, kardinal optužen za pedofiliju, drhtećim prstom promašio željeno mjesto na globusu i dobio ledeni osmijeh Pape, citat Josifa Brodskog i preseljenje na hladnu Aljasku.

Najdivnija stvar u vezi sa Paolom Sorentinom je gospoština u njegovom bezobraznom tretiranju tema. Njegova djela nikada se ne pretvaraju u čisti egzibicionizam, zato što maštu uvijek prati dobrota. Italijanski majstor ne gleda sa visine. Čak i kada kritikuje, čini to s ljubavlju. Vatikan ne treba da se plaši serije „The Young Pope", iako je locirala gomilu problema katoličke crkve. Treba da je zavole, zato što odavno nijesu dobili tako iskrenu, lijepu i bolnu sliku atlasovske težine koju na svojim leđima, u hladnom 21. vijeku, nose duhovnici svih religija.

{niftybox background=#afdeb2, width=360px}Sorentino snima drugu sezonu, koja će biti emitovana na TV Sky Atlantic, HBO i Channel Plus naredne godine. Prva je imala malo praznog hoda i ponavljajućih momenata, ali zanemarljivo malo u odnosu na sirupaste, oneobičene kadrove, predivnu muziku i proganjajuće likove. Druga sezona može biti samo bolja. Pomolite se da izdržimo njenu užasnu ljepotu.{/niftybox}

Marija Ivanović