Intervju        ALEKSA RADUNOVIĆ

Camera Lucida: Kako su tekle produkcijske faze? Šta je bilo najteže u tom procesu, a u čemu si najviše uživao?
Radunović : Dva i po mjeseca smo proveli u pred-produkciji, snimanje je trajalo 25 dana, a post je sa pauzama trajao oko 5 mjeseci. Ubjedljivo najteža stvar koju sam u životu radio su bila pred-produkcija i snimanje ovog filma. Petnaest dana pred snimanje sam htio da odustanem jer sam bio ubijeđen da nećemo stići da se pripremimo na vrijeme. Moja majka, djevojka i ja jednostavno nismo mogli sami sve da stignemo. Nismo imali veliki dio lokacija, a ni glumaca odabranih kada je počelo snimanje. Plan snimanja smo morali da mijenjamo svaki drugi dan, i dešavalo bi se da nam glumci otkažu 10 minuta pred snimanje.

To što sam baš volio je rad sa glumcima. Držali smo glumačke treninge sa njima 15 dana, i obožavao sam da izvučem iz njih što prirodnije scene. Tokom snimanja ništa nije moglo da zamijeni taj magični momenat kada se desi nešto neočekivano u nečijoj glumi što potpuno uzdiže cijelu scenu. Takođe, montaža mi je bila jako zanimljiva. Način na koji možete da se poigrate sa pričom i tokom radnje mi je bilo vrlo interesantno.

Camera Lucida: Skoro svi tvoji glumci su neprofesionalci, što približava tvoj film dokumentarrističkoj estetici. I svi su sjajni u svojim ulogama! Kako si uspio da im preneseš svoje zamisli, kakav je bio proces rada sa njima?
Radunović: Tokom kursa, Mohsen nas je mnogo tome naučio o radu sa amaterskim glumcima jer on mnogo voli da radi sa njima. Mnogo je pomoglo što smo imali te treninge jer smo se tu navikli jedno na drugo i na način rada koji se od njih očekivao na snimanju.

U većini slučajeva, glumci nisu znali tačan tekst ostalih glumaca u sceni, a ni oni sami nisu imali tačan tekst koji su morali da pamte. Dobili bi smjernice po kojem bi razgovor trebao da teče i to je to. Na taj način smo pokušali da iz njih izvučemo sto prirodniju glumu i reakcije na replike.

Takođe, birali smo glumce koji bi se mogli poistovjetiti sa ulogama koje igraju, tako da su situacije u kojima se njihovi likovi nalaze nešto sto je njima na jedan ili drugi način blizak.

Recimo, Savo Šćepanović i Vuk Sandić su dobri prijatelji u pravom životu, kao i likovi koje glume.

Camera Lucida: Pojavljuju se i članovi porodice. Da li ti je to dalo dodatnu sigurnost?
Radunović : Članovi porodice su se pojavili jer nismo imali drugog izbora, ali i zato što sam vjerovao da su pravi izbor. Znao sam da će moj otac moći da izvuče ulogu gazde kafane, tako da sam dobio sigurnost od njega na taj način, jer sam znao da se mogu osloniti na njega.

Camera Lucida : Koliko je podrška cijele porodice bila značajna za tebe ?
Radunović : Neopisivo značajna. Moja majka je našla veliki dio potrebnih lokacija i prevela pola titlova za film. Moja djevojka, koja se potpisuje kao producent, je našla ogroman dio glumaca, zajedno sa mnom organizovala plan snimanja, našla lokacije i preuzela sve odgovornosti oko produkcije na sebe kada sam se razbolio prije snimanja. Roditelji, a i baba sa majkine strane su pomogli finansijki. Baba i đed sa oceve strane su pomogli oko lokacija i rekvizita. Ne bismo sada imali priliku da gledamo film da nisam imao njihovu pomoć.

Camera Lucida: Tečno govoriš engleski, naš i španski jezik (rodjen si u Španiji, dijete si internacionalne familije). Koliko ti je ovo tvoje medjunarodno iskustvo pomoglo u komunikaciji sa ljudiima, koje si kasnije mogao da preneseš i na rad sa glumcima i drugim filmskim radnicima na setu?
Radunović: Sigurno mi je pomoglo oko komunikacije sa ostatkom tima koji nije lokalan. Mislim da je više pomoglo to sto Savo vrlo dobro zna engleski, jer je to mnogo olakšao rad na setu. Nismo imali zvaničnog asistenta režije, ali su Galen i Kyle (Schmalenberg, tonac i majstor svjetla) često imali sugestija i opažanja koje bi dijelili sa mnom i sa Savom.

Camera Lucida : Tvoj film je snimljen za 14,300 Eur. Šta je tvoja poruka mladim CG generacijama režisera i stvaralaca, uopšte?
Radunović: Rekao bih im da ako žele da promijene svoju okolinu na bolje, film je sigurno dobar medij za to. Da ne treba da se boje da nešto snime i da ne treba previše da čekaju za "pravu priliku". Kao što u sportu kazu, promašio si svaki koš koji ne šutneš. Naravno, ne kažem da se ne treba dobro pripremiti za snimanje filma, ali mislim da ako budete čekali predugo da imate perfektne uslove nikad nećete snimiti film. Morate sebi da date pritisak. Uzmite aparat ili telefon, nađite dobru i energičnu ekipu koja ima istu viziju kao i vi i krenite.

Camera Lucida Film je već postigao fantastičan uspjeh. Dobio si 2 nagrade – specijalno priznanje žirija u Herceg Novom i nagradu za najbolji dugometrazni film na Omladinskom Filmskom Festivalu u Sarajevu. Jesi li očekivao takav uspjeh? Kako se osjećaš?
Radunović: Nisam uopšte očekivao bilo kakve nagrade. Oba puta sam bio jako iznenađen, posebno imajući u vidu konkurenciju, koja je bila u oba slučaja jaka.

Camera Lucida: Koliko ti ove nagrade znače u smislu potrvde da si na pravom putu i da je film nešto čime treba i želiš se baviti?
Radunović: Iskreno, nagrade mi nisu toliko značile koliko komentari drugih režisera i ljudi iz filma. Milo mi je zbog života i reputacije filma, ali pozitivne kritike mojih sada kolega su mi mnogo veća potvrda da je ovo nešto čime bih stvarno mogao da se bavim.

Camera Lucida: Kako si doživio učešće na regionalnim festivalima do sada: Q&A’s, intervjue, medijsku pažnju, festivalski buzz?
Radunović: Vrlo mi je interesantno bilo da saznam kako sve to funkcioniše jer su mi festivali prije ovoga bila potpuna enigma. Volim da radim Q&A nakon prikazivanja filma jer tada mogu da saznam prave utiske ljudi, i da razgovaramo o temama koje se prožimaju kroz film.

Camera Lucida : Ko ti je bila inspiracija za film? Koje filmske autore voliš?
Radunović: Moram reći Mohsen i Iranska kinematografija. Ipak smo učili njegovu filozofiju i njegovu školu, tako da mi je on bio najveća inspiracija. Njegovi filmovi "A Moment of Innocence", "The President", "Stray Dogs" i drugi su svi imali veliki uticaj na mene, kao i filmovi njegove ćerke Samire, "The Apple" i "Blackboards". Takodje, film Asghar Farhadi-ja "A Separation" je bilo nešto odakle smo ja i Galen izvlačili ideje.

Osim toga, stvarno volim filmove Tarantina, Scorsese-a, David Fincher-a, James Cameron-a... a volim i Marvel filmove jer sam veliki obožavatelj Sci-Fi filmova i stripova.

Camera Lucida: Šta očekuješ od filmske premijere u Crnoj Gori, od lokalne publike? A kako će te prihvatiti lokalna filmska zajednica, kao ‘novajliju’ u svijetu filma?
Radunović: Jedva čekam da vidim šta misle! Stvarno ne znam. Nravno, nadam se da će im se film i njegova tema dopasti. Imao sam prilike da razgovaram sa ljudima iz crnogorskog svijeta filma na Herceg Novskom festivalu, i stvarno sam dobio pozitivne komentare od njih. Film ima nekih tehničkih nedostaka zbog budžeta i uslova rada, ali i vjerovatno zbog mog neiskustva, ali su osim toga vrlo srećni sa filmom kao cjelinom. Uzbuđen sam da vidim šta kaže šira publika, jer je ipak film prvenstveno napravljen za njih, a ne za kritičare i režisere.

Camera Lucida: Novo-osnovani Filmski Centar CG ali i odredjeni pojedinci su ti pomogli u post-produkciji i festivalskoj promociji filma. Koliko ti je to značilo?
Radunović : Filmski Centar mi je jako pomogao oko sredstava za festivalske promocije filma. Da nismo dobili njihovu finansijku podršku, na većinu festivala bih morao ići sam, i ne bih mogao ostati više dana kao što sada radim. Imali smo i anonimnog donatora, koji nam je dao određena finansijska sredstva preko organizacije koja je organizovala kurs u Italiji, bez kojih ne bismo mogli završiti film, i vječno smo mu zahvalni. Takođe, zahvalni smo i pojedincima kao što si i ti, koji su rano uvidjeli potencijal filma i preporučili nas festivalima. To nam je dalo veliki "boost" koji je od velike pomoći nekome ko nema nikakvog iskustva u svijetu filma.

Camera Lucida: Da li već imaš ideju o novom filmskom projektu?
Radunović: Imam više ideja za temu, ali ništa dovoljno konkretno što bih sada podijelio. Jos nisam sjeo da nesto stavim na papir, ali ima mnogo toga što mislim da je vrijedno ispričati.

Camera Lucida: Da li ćes početi da radiš sa profesionalnim glumcima ili će to opet biti naturščici?
Radunović : Zavisi od filma. Mislim da nekim filmovima više leže naturščići, a drugim profesionalni glumci. Sve je do stila koji bih zelio postići. Ali moram da priznam da stvarno volim da radim sa amaterima - imaju neku iskrenost koja je vrlo privlaćna i mislim da možete postići velike rezultate ako znate kako da radite sa njima.

Maja Bogojević