Mala Educacion
| • "Close But No Cigar" – Thomas Dolby (1992) • "Paradoxal Système" – Laurent Voulzy (1992) • "La Ville" – Oui Oui (1992) • "How the West Was Won" – Energy Orchard (1992) • "Les Voyages Immobiles" – Etienne Daho (1992) • "Blow Me Down" – Mark Curry (1992) • "Comme un ange (qui pleure)" – Les Wampas (1992) • "Dad, laisse-moi conduire la Cad" – Peter & the Electro Kitsch Band (1991) • "La normalité" – Les Objects (1991) • "Sarah" – Les Objects (1991) • "Ma Maison" – Oui Oui (1990) • "Queen for a Day" – The Life of Riley (1989) • "Tu rimes avec mon coeur" – Original MC (1989) • "Les Cailloux" – Oui Oui (1989) • "Il y a ceux" – l'Affaire Louis Trio (1989) • "Dô, l'enfant d'eau" – Jean-Luc Lahaye (1988) • "Bolide" – Oui Oui (1988) • "Un Joyeux Noël" – Oui Oui (1988) • "Junior Et Sa Voix D'Or" – Oui Oui (1988) Reklamni spotovi: Televizija: GONDRY - REŽISER DUGOMETRAŽNIH FILMOVA: ETERNAL SUNSHINE OF A SPOTLESS MIND DIR Michel Gondry Džoel (Jim Carrey) i Klementina (Kate Winslet) se upoznaju na početku filma, tj. na početku gledamo prepričavanje početka njihove veze. Nesiguran i nezadovoljan životom do tog momenta, Džoel u Klementini nalazi dio slagalice, iskru. Ona je impulsivna, prodorna i nepredvidiva, mijenja mišljenje istom brzinom kao boju kose ''Plava propast'', ''Zelena revolucija''... Zbog njegovog straha od vezivanja dolazi do burnih konflikata a Klementina, impulsivna i eksplozivna, nakon zadnje svađe nalazi doktora Hauarda koji nudi savršeno rješenje za odluke donesene u afektu. Dr Hauard svojim klijentima briše određena sjećanja kako bi mogli nesmetano da nastave sa životom. Nije to onaj lik u filmu koji predstavlja lažnu priču koja se prodaje za novac, već vjeruje u ono šta radi, vjeruje da pomaže ljudima. Kada Džoel shvati šta je Klementina uradila, odlučuje se na isti potez. U procesu brisanja Klementine iz sjećanja, vidimo ko je, tj. šta je zlikovac u ovoj romantičnoj priči - upravo brisanje sjećanja. Džoel shvata da ne želi da izgubi dragocjene trenutke u momentu kada mu biva jasno da ga ti trenuci čine svojim i živim. On ne bi bio on bez iskustva sa Klementinom u glavi odnosno bio bi parče oštećene robe izletjelo iz fabrike na ulicu. |
Tako počinje Džoelova bitka u svijetu nesvjesnog. Gubi Klementinu na nevjerovatnom putu upoznavanja sebe ali je nalazi opet u svijetu odraslih. Oboje su shvatili da bi ponovo prošli kroz isto samo dok mogu da prave dragocjena sjećanja zajedno što je ustvari ono naučeno i potvrđeno kada se prođe kroz pogrešnu odluku.
Ovaj ljubavni vrtlog maestralno je vizuelno prikazan. Gondri bira elemente koji će biti konstanta kroz priču, situacije koje provlači kao paralele da bi se oformio jedan čvrst koncept koji haotično isto koliko i nevino prenosi emociju sa ekrana do posmatrača. Scenario je prvobitno objavljen kao roman koji je Čarli Kaufman interpretirao sarađujući sa Gondrijem u toku adaptacije. Gondri je vješto naglasio djelove priče tipa putokaza kroz avanturu nalik Alisinoj zemlji čuda. Ističući neke Klementinine karakterne crte gdje ona pod uticajem alkohola flertuje sa nepoznatim momkom u želji da napravi Džoela ljubomornim, direktno uvodi u razlog koji objašnjava Džoelove riječi koje prelivaju čašu (Klementina koristi seks kao oružje, tj.kartu da bi bila prihvaćena) i dovode Klementinu do tačke pucanja i odlaska kod dr.Hauarda. Tako se pravi gladak rez u ono što je glavna avantura, zbližavanje i otvaranje ova dva lika kroz ponovno upoznavanje u svijetu podsvijesti. Takvim tokom održava ravnotežu glavnog sa sporednim, tj. dajući ravnomjerne djeliće opisu Meri, Hauardove radnice koja je prethodno izbrisala sjećanja na emocije prema doktoru koji je oženjen. Rezultat Merinog postupka ujedno pokazuje uzaludnost same intervencije. Ne možete izbrisati emociju. Meri radi na Džoelovom slučaju sa Patrikom i Stenom, gdje Sten pokušava da ukrade načine kako da osvoji Klementinu stvarajući njoj frustraciju i dodatnu potvrdu da voli Džoela, a Patrik pokušava da priđe Meri, potvrđujući njoj da je emocija prema Hauardu i dalje vrlo živa. Svako je neizostavan bez obzira na veličinu uloge, uz mnoge dekorativne simbolične momente tipa scene sa slonovima i cirkusom na ulicama Menhetna u Džoelovom sjećanju.Jasno oslikava prelaze sjećanja iz aktuelnog vremena do duboke prošlosti. Put do scene kada gledaju dječaka Džoela sa ogrtačem i djevojčicom, pa onda do zaleđenog jezera sa kojim počinje Džoelovo i Klementinino upoznavanje predstavlja svojevrsni kompas kroz priču, ukazuje na jedan ciklus u ciklusu.Film je bio vrlo dobro prihvaćen od strane kritičara i šire publike osvojivši vrijedne nagrade pritom (Oskar za scenario).Koristeći se izazivanjem 'šta ako' situacija, Gondri i Kaufman, obojica pristalice estetskih 'dječijih' detalja,kreiraju idealan tim koji na neočekivan način uspijeva u glavnom cilju - dirnuti gledaoca. Anatomija scene ovog filma definitvno pruža sasvim novi način pričanja bezbroj puta ispričane priče.Vrlo rizičan koncept su pored Gondrija i Kaufmana iznijeli i glavni glumci. Džim Keri, globalno poznat po svojim vještinama komičara-glumca nalazi se u ulozi emotivnog sanjara u pakovanju običnog smrtnika sa ulice, sasvim van svoje komforne zone. Kejt Vinslet s druge strane poznata po ozbiljnim dramatičnim ulogama iznosi Klementinu toliko neočekivano prirodno da ne možete da trepnete pred njenim prisustvom.Jedna od sjajnih posledica ovog filma je činjenica da ne možete ostati ravnodušni. Nikako. Bar toliko da postavite sebi pitanje ''Da li bih ja izbrisala bolno sjećanje da mogu?'' Ova opcija je Kruela DeVil u filmu i kao takva podstiče na razmišljanje. Da li je istina da nas ljubav može povesti svuda? Da li uopšte više imamo pravo na naivnost i rizične izbore u svijetu skeptika i fanatika? Da li je istina da su ožiljci sastavni dio srži naših ličnosti? Da li stvarno postoji taj momenat gdje nema ni zrnce logike ali ste pred njim sasvim sigurni da treba baš tu da stojite, na zamrznutom jezeru?Rok za odgovore nije poznat.Putovanje kroz sopstvena sjećanja u cilju herojskog podviga da se odbrani ljubav je elemenat svake herojske priče. Herkules se borio sa devetoglavim aždajama, Petar Pan je poveo Vendi u Nedođiju, Mala Sirena je zamijenila okean za kopno.Bez obzira na sve što može da se izgubi, magija je u samoj avanturi, što predstavlja zlatni zrak perspektive na život. "I'm not a concept. Too many guys think I'm a concept or I complete them or I'm going to make them alive, but I'm just a fucked up girl who is looking for my own peace of mind. Don't assign me yours."— Charlie Kaufman (Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script)" Clementine: This is it, Joel. It's going to be gone soon. Joel: I know Clementine: What do we do? Joel: Enjoy it."— Charlie Kaufman (Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script) "Why do I fall in love with every woman I see that shows me the least bit of attention?"— Charlie Kaufman (Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script) "The artist's transcendence is achieved through success at diagnosing and naming the maladies of the age. Artists tell a different sort of truth than scientists do. The truth of the scientist is a generalizing truth, while the artist or writer's is a particular truth. It is the truth about particular persons in particular situations. The poet or the novelist reveals truths about human lives by embodying these truths in concrete characters, in specific situations. Readers recognize their own reality in the work. We find ourselves saying, as we read, 'Yes! This is how it is for me.' Both those who enjoy the work of artists and the artists themselves achieve transcendence through this identification of the particular truths about selves in the world."— David LaRocca (The Philosophy of Charlie Kaufman) |
