Nagrada prvog Montenegro filmskog festivala Mediterana za najbolju fotografiju, koja nosi ime "Princeza Ksenija", pripala je Juri Verovšeku - direktoru fotografije crnogorskog filma „Posljednje poglavlje", čiji je autor Nemanja Bečanović. Žiri u sastavu Bruno Kragić iz Hrvatske, Eva af Geijerstam iz Švedske i Ivor Dalan Vik iz Norveške obrazložili su da je u "Poslednjem poglavlju" fotografija filma jedna od ključnih komponenti u formiranju vrlo sugestivne atmosfere i slike svijeta koji dovodi u konflikt urbano i primordijalno. Film Posljednje poglavlje - debitantsko ostvarenje Nemanje Bečanovića imalo je krajem jula 2011. zvaničnu premijeru na jednoj od najznačajnijih regionalnih manifestacija - Sarajevo film festivalu. Scenario filma potpisuju Aleksandar i Nemanja Bečanović, kostime je osmislila Natalija Vujošević, scenografiju Stanislav Nikičević, a dizajner zvuka Aleksandar Protić. Posljednje poglavlje producirali su Artikulacija production (Podgorica), Jump Cut (Bar) i Arkadena studio (Ljubljana). U filmu igraju Amar Selimović, Vlado Jovanovski, Ana Vučković, Inti Šraj, Dejan Ivanić i Varja Đukić.

{niftybox background=#8FBC8F, width=360px} Snimio sam film onako kako sam mislio da treba da se snimi, a to što je ispao atipičan, to nije moja krivica, već onih koji su ovdje snimali filmove prije mene i izgradili neke druge estetike koja su postale norma zvana "domaći film"{/niftybox}

CAMERA LUCIDA: Nagrada "Princeza Ksenija" za najbolju fotografiju prvog MOFFEM-a pripala je upravo vašem ostvarenju "Posljednje poglavlje". Šta za vas predstavlja takvo priznanje, koje je ujedno i novčana nagrada?

BEČANOVIĆ: Predstavlja veliku stvar. Mislim da smo direktor fotografije i ja naporno radili da izgradimo prepoznatljivi vizuelni identitet filma. Sproveli smo konsistentan koncept kada je u pitanju svjetlo, kolorit eksterijera, enterijera i kostima i drago mi je da to gotovo uvijek ne prođe nezapaženo, što je eto sada krunisano ovom vrijednom nagradom.

CAMERA LUCIDA: Žiri je bio internacionalni, a od premijere na Sarajevo film festivalu djeluje da inostrana publika više voli vaš film nego crnogorska. Šta mislite, zašto je to tako i kakve su reakcije na film bile na inostranim festivalima?

BEČANOVIĆ: Inostrana publika definitivno više voli od crnogorske. Mislim da je u pitanju to što domaća publika nije navikla na ovakvu vrstu filmske stilizacije i zato što ne poznaje cijelu jednu filmsku tradiciju koja stoji iza ovog filma. Reakcije na stranim festivalima su i više nego dobre. Neki vrlo važni ljudi cijene film, naveo bih da je glavni urednik "Cineurope", vrlo bitne instance za evropski film, stavio uz von Trierov "Melancholia" i "Shame" Stevea McQueena moj film na treće mjesto najboljih evropskih filmova iz 2011. godine.

CAMERA LUCIDA: „Posljednje poglavlje" moglo je biti snimljeno bili kada i bilo gde. Razlikuje se od ranijih filmova rađenih u Crnoj Gori. Da li vam je namjera bila da baš u Crnoj Gori, među pejzažima koji još nisu turistički ekploatisani, uradite atipičan film za nas?

BEČANOVIĆ: Atipičnost filma nije bio cilj sam za sebe. Snimio sam film onako kako sam mislio da treba da se snimi, a to što je ispao atipičan, to nije moja krivica, već onih koji su ovdje snimali filmove prije mene i izgradili neke druge estetike koja su postale norma zvana "domaći film".

CAMERA LUCIDA: Nakon projekcije u Kotoru, mnogima nisu bili jasni odnosi u porodici/zajednici iz filma. Svi pričaju različitim akcentom, stupaju u neprihvatljive odnose u okviru porodice.

BEČANOVIĆ: Mislim da su odnosi u porodici mnogo zanimljiviji i tenzičniji ako nisu precizirani. Ne znamo zašto pričaju različitim akcentom, odakle su došli ovdje, kakva je priroda njihovih odnosa. Scena u kojoj se sve to objašnjava je zapravo snimljena, ali je u montaži isječena jer mi je djelovala kao suvišna i nepotrebna. Jedino što je jasno je da oni nisu dio ovog miljea, da su neka vrsta civilizacijskog džepa i pripadaju drugačijem, samoindukovanom kulturnom kodu.

{niftybox background=#8FBC8F, width=360px} Inostrana publika ovaj film definitivno više voli od crnogorske. Mislim da je u pitanju to što domaća publika nije navikla na ovakvu vrstu filmske stilizacije i zato što ne poznaje cijelu jednu filmsku tradiciju koja stoji iza ovog filma{/niftybox}

CAMERA LUCIDA: Zanimljivo je da ste scenario pisali zajedno sa bratom – Aleksandrom Bečanovićem, koji je filmski kritičar. Kako je nastajao scenario i koliko ste dugo pripremali film?

BEČANOVIĆ: Scenario je nastao nakon razgovora koji sam imao sa bratom, izgradio sam osnovnu priču i bacili smo se na posao. Film je pripreman tri godine i završen je deset mjeseci nakon snimanja.

CAMERA LUCIDA: Koji su umjetnici uticali na vas, jer vam sigurno nisu uzori iz Crne Gore, niti iz ex Yu kinematografije?

BEČANOVIĆ: Mnogo umjetnika je uticalo, ali navešću samo one koji su uticali na "Posljednje poglavlje": Alfred Hitchcock, Carl Theodor Dreyer, Anthony Mann, Jasuđiro Ozu, Robin Hardy i američki slikar Andrew Wyeth.

CAMERA LUCIDA: Vaš film je u Podgorici bio prikazan samo jedno veče i to u Crnogorskom narodnom pozorištu. Znači li to da su festivali jedino mjesto gdje se mogu pogledati crnogorski filmovi i i tu se završava njegova distribucija što se tiče naše zemlje. Šta mislite o toj situaciji?

BEČANOVIĆ: Za sada je situacija takva da je teško distribuirati film u Crnoj Gori koji nema komercijalni karakter.

CAMERA LUCIDA: Planirate li novi film?

BEČANOVIĆ: Uvijek se planira novi film. Imam nekoliko meni zanimljivih ideja za novi, ali vrijeme će pokazati koja će od njih prerasti u slijedeći filmski projekat.

Miro MINIĆ