Knjiga "Zaboravljena Gora" predstavlja unikatnu tvorevinu koja crnogorske mitske likove, kao i likove sa podrucja cijelog Balkana cuva od zaborava. S obzirom na mjesto mog rodjenja, Cetinje, malo vise paznje posvetio sam analizi likova koji su bliski crnogorskom kršu.

Poznato je da su staro-crnogorska plemena imala često i više od desetoro djece. Kamenjar, malo obradive zemlje, glad, teški uslovi života, pa i česti porodi majki, pravili su naizgled prirodnu selekciju. Upravo ta navodno prirodna selekcija je ono što je najdiskutabilnije u segmentu crnogorskih mitnkih bića i tome koliko je njihovo postojanje vjerodostojno. Zbog svih gore navedenih faktora ,kao što su preveliki broj djece, glad i teško podizanje dovodili su do česte prerane smrti djece unutar porodica., čak one smrti prije navršene prve godine života. Kao kod većine Balkanskih zemalja pa i u Crnoj Gori, nažalost ili na sreću, mnogo je veća pažnja posvećivana muškoj djeci, pa tako i većina mitova. Kao da ženska djeca nijesu umirala, samim tim kao da nijesu ni bila rodjena. Ili su naši narodi jednostavno bili previše ponosni da priznaju da je bitnost ženske djece bila i te kako velika , a kamoli da im se i mit pripise...Jedan od najčuvenijih mitova vezanih za rano-umrlu djecu je i prica o Navu. Nav je po predanju, muško dijete koje je umrlo prije navršene prve godine, tj. prije krštenja. Duh ovog rano umrlog djeteta neumorno hoda zemljom,a za sobom ostavlja miris majcine posteljice.Karakterisali su ga blijedo i slabašno tijelo, velika glava, nejednake i dugacke ruke,koje su skoro do poda, oci bez kapaka. Opšte je poznato da su crnogorci radije krili smrt rano preminulog muškog djeteta, jer bi ta vijest mogla da u plemenu znaci da snaga ne stanuje u tom domu. Zato su mušku djecu često bacali u jame, škripe, rupe, bez ikakve ceremonije, bez suza,bez popa. Samo bi otac kasno u noći otišao i bacio tijelo. Život bi sljedećeg dana nastavljan normalnim tokom kao da se ništa nije ni desilo... Razmatrajući taj jezivi čin, pojava Nava se po mom mišljenju mogla dešavati iz vise povezanih razloga.Prije svega smatram da se javljao kao posledica roditeljske traume. Otac koji bi morao da se na tako jeziv nacin oprosti od djeteta , bez buduceg pomena istog, imao je psihicke traume. Nemoguci kosmari, sa teskim prizorom bacanja djeteta u jamu, nijesu mu omogucavali zdrav i normalan san. Naporni, neispavani dani, kao i put ka ili oko jame u kojoj je les djeteta cinili su da pritisak nesrecnog covjeka postane sve veci. Suzbijanje emocija, skrivanje tjeskobe, uvijek ucine svoje... Kako obicno na selima biva,poznata su okupljanja , igranke i price uz oganj... A gdje je ognjista, tu je i prijatelja,gdje je prijatelja tu je price, gdje je price tu je i hrane, a gdje je hrane tu je i pica. Kako nije bilo modernih, skupih, nisko-alkoholnih pica, crnogorci su svoje potrebe zadovoljavali vinom ili nesto cesce rakijom. Kazu dobra je za cirkulaciju, dobra je ujutro,prije rucka da otvori apetit, poslije rucka da se lakse hrana svari, a tek uvece da se lakse zaspi-tada je najbolja! Zamislite sad tog covjeka koji je bacio svoje dijete u jamu pored koje cesto prolazi, covjeka koji svoje dijete nije mogao da sahrani kako dolikuje zbog sela i toga sto ce selo reci za snagu porodice, zamislite covjeka koji ne spava nocima zbog uzasnog prizora, covjeka koji svoje dijete ne moze krsteno oplakati...Onda ga zamislite kako u svoj toj muci ide da se veseli sa drustvom, da prica o necemu o cemu mu se ne prica, da ne pomene svoju muku..I da sve to zalije za rakijom...Rakijom pored ognjistana na nekih 30c stepeni.I onda kad krene da se pripit vraca kuci, bez ulicne rasvjete, tjeskoba i muka pocinju da se pretvaraju u halucinaciju. Covjek pocinje da ludi, ima uvjerljivu pricu sa kompletnim audio-vizuelnim fiktivnim prizorom za ljude koji znaju za smrt njegovog djeteta. Kako selo nije veliko, lose vijesti se brzo sire, pa i vijest o pojavi Nava. Slabo obrazovani,mnoge negativne pojave kasnije su karakterisali prisustvom Nava, ne obaziruci se na medicinu, genetiku, pravu prirodnu selekciju i ostale stvari koje su bile pravi uzroci njihovih nevolja, gubitaka i td..... Ljudi vremenom nijesu krili smrt svoje djece ,posebno muske ,ali su se rado zaklinjali da su vidjeli Nava...Mozda je upravo pojava Nava ucinjela da crnogorci ne kriju smrt muske djece,kako bi istrijebili ovo mitsko bice...A mozda je to uradila i rakija.

Valgore

Druga, meni zanimljiva prica je vezana za zensku djecu.To je prica o Valgorama, djevojcicama koje su zbog prevelikog broja djece u istoj porodici odvodjene nakon cetiri navrsene godine daleko u sumu. Naravno, muska djeca se nikad nijesu odvodila, cuvali su ih za barjaktare. Otac bi, kad bi je odveo daleko u sumu djevojcici rekao da sjedi tu, da ceka bratai da kad ga nadje da se tek tada vrati kuci. Naravno brata nikad nijesu docekale da nadju u sumi i tako su mnoge od njih umirale od hladnoce i gorskih zvjeri. Medjutim , staro predanje smatra da je mali broj djevojcica prezivio zahvaljujuci Starpanji, ocu svih vila. On bi ih uzeo u narucje, isisao dusu, sparusio mala tjelasca, i odnio srz malenog zivota u Bogha Čort.Tamo bi se vile ponovo radjale. Nekad vile ne bi mogle da budu potpuno vile , pile bi polu vile-Vodarice. Vodare su imale sposobnos imitacije ljudskog govora,ali poslije razgovora niko nije mogao da se sjeti o cemu su pricali sa Vodarom. Bile su vedre prirode, ometale bi igorm i smijehom putnicke karavane, ali uvijek s mjerom jer se nikad nijesu spletkarile ni sa cijom dusom. Jedina stvar koja je Valgorama bila zabranjena jeste da prodju preko gorblja prokletih Gota. Upravo jedna od takvih Valgora je bila iz porodice Kasuma. Otac je odveo, nastalo je veselje.Slavilo se kao da je dobio sina, a ne kao da je odveo kcerku u sigurnu smrt. Starpanja je u sumi odradio svoje,ali kako je ona presla preko groblja ukletih Gota njena sudbina nije vise bila ista. Demon koji se iz rake zaboravljenog naroda probio do nje, hiljadugodisnje gladan i zeljan vreline ljudskog mesa, bjese spreman da je rastrgne. Demona je zbunilo djevojcice pitanje :" Da li si ti moj brat"... To i zaustavi demona u naumu da je ubije. Iste noci, dok je trajalo slavlje djevojcica krenu da se vraca kuci,pogodi put i zakuca na vrata. Veselje se prekide, a starica koja je otvorila vrata pade na pragu.Djevojcica je bila modrih usana,kovrdzi slijepljenih za celo, i cerekala se od srece. Samo nesto ogromno i crno je stajalo iza nje i piljilo u veselu druzinu.Pogledom je trazila oca i kad ja nadje rece:"Oce , nadjoh brata! I nakazna avet pobi svakog svata" ..Demon je ubio njoj svakog dragog,a djevojcica poslije ovog cina vise nije bila ista. Rezala je, ujedala, ponasala se kao divlja..Seljanisu je odgojili, a kad je umrla sahranili su je u humku na kojoj su podigli spomenik u cast nmekom vojniku..Sve u namjeri da svijet sto rpije zaboravi na nju. Ovo je prvi i poslednji slucaj da Valgore kao crnogorske gorske vile za sobom dovedu mracne sile.

Luka Radović
student 4. godine, FVU Mediteran