“Mladi su ove godine na svjetskom nivou pokazali da možda znaju bolje - pokretali su proteste protiv klimatskih promjena, govorili glasno o važnim temama, a u značajne aktiviste danas se ubrajaju i neki rođeni nakon 2000. godine. S'obzirom na socijalne mreže, internet i globalizaciju, svijet nikad nije bio bliže, a razumijevanje procesa u svijetu i tolerancija različitosti postaje sve važnija karika za uspješan suživot.”

Ovogodišnje, 12. izdanje Beldocsa donosi treću godinu filmskog programa za tinejdzere. “Program kojim festival predstavlja pretežno evropske dokumentarne naslove koji komuniciraju teme važne za vršnjačku grupu koja je u nezavidnoj situaciji – uz niz ličnih promjena koje proživljavaju, postepeno shvataju da su od roditelja naslijedili svijet koji nije u idealnom stanju, a još nisu dovoljno samostalni da izgrade svoje samostalne svjetove”, stoji u saopštenju ovog značajanog programa, autorki Inje Korać i Dubravke Radusinović, koje su i rukovodile radionicama i selektovale filmski program.

Ovogodišnji program je prikazao četiri dugometražna filma: svi su došli u Beograd premijerno s najprestižnijih svjetskih filmskih festivala. Bruce Lee i Outlaw – priča o savremenom rumunskom Oliveru Twistu imala je svjetsku premijeru na Sheffield Doc/Festu u Britaniji, pa je nakon toga putovala na desetak važnih festivala, uključujući Movies That Matter u Holandiji. Recontructing Utoya, svakako najzahtjevniji naslov ovogodišnjeg programa, dolazi s Berlinskog filmskog festivala, programa Generation, namijenjenog mladima. Transnistra je poetično putovanje kroz grupnu dinamiku tinejdzera u samoproglašenoj državi u blizini Moldavije a dolazi s nagradom s filmskog festivala u Roterdamu, dok jedan od najzvučnijih naslova godine, Minding the Gap, uz 50ak festivalskih nagrada ubraja i nominaciju za najprestižniju filmsku nagradu – statuicu Oskara.

Pored projekcija odabranih dokumentarnih filmova i ove godine integralni dio programa su radionice i on-line priručnici namijenjeni mladima i svima koji rade sa mladima- nastavnicima, pedagozima, psiholozima, ali i roditeljima. Učenicima osnovnih i srednjih škola je bila pružena prilika da na kreativan način uče, otvaraju nove perspektive, izraze svoje stavove i steknu najrazličitije uvide. Uz podsticanje na dijalog i aktivno razvijanje sopstvenih ideja, autorke programa Inja Korać i Dubravka Radusinović su hrabrile učenike da i sami, poput junaka odabranih filmova, povjeruju da mogu aktivno mijenjati kako sebe, tako i svijet na bolje. Poseban akcenat je na kritičkoj analizi vizuelnih sadržaja, s obzirom na to da njihova generacija u velikoj mjeri živi u digitalnom prostoru, zatim na razumjevanju veze izmedju virtuelnog i realnog, kao i na osnaživanju stvaralačkih odgovora na situacije sa kojima se tinejdzeri susreću.

Ove godine, o najboljem filmu u programu odlučuje mladi žiri u sastavu: Drago Milovanović, Relja Popović i Nemanja Joković iz škole Tehno Art, Radomir Vranjković iz Filološke gimnazije u Beogradu i Sonja Jeković iz Gimnazije u Čačku.

Camera Lucida premijerno prenosi sjajan tekst o pobjedničkom filmu, talentovanog člana mladog žirija Nemanje Jokovića.

"Kojim putem se vozi do sreće?"
prikaz filma "U raskoraku"

Film počinje scenom osunčanih i praznih avenija po kojim grupa mladića vozi skejt. Snimana je iz vizure jednog od skejtera, samog režisera i snimatelja, Liu Binga. Scena odiše bezbrižnošću i duhom mladosti. Prikazuje ono što spaja glavne aktere. Troje mladih ljudi kojih veže strast prema skejtu. Tu pronalaze svoje mesto i grade zajednicu (ili drugu porodicu). Svojevrsno bekstvo od poteškoća koje im je život dodelio. Prateći živote Zeka (Zac), Kira (Keire) i Binga uvidjamo brojne spone koje ih vežu. Svaka situacija prikazana je iz više uglova. Prvo pratimo Zeka, novopečenog oca. On živi sa svojom devojkom i oboje se teško prilagodjavaju novim okolnostima. On nema završenu srednju školu i do skoro je radio kao majstor za krovove. Na njegovoj devojci je da izdržava porodicu a on bi se starao o njhovom sinu dok ne pronadje novo zaposlenje. Vrlo brzo ih je istrošio novi život. Oboje su žudili za slobodom koju nosi mladost čiji je rok trajanja, izgleda istekao. Manjak razumevanja i strpljenja dovodili su do sve većih svadja. Oni su se razišli a sazanćemo da je Zek bio nasilan prema njoj.
Veliki društveni problem njihovog gradića je što očevi nisu prisutni tokom odrastanja svoje dece i rasprostranjenost porodičnog nasilja. Tokom filma Zek i Kir se ispovedaju o odrastanju sa nasilnim očevima. Bing i njegova majka su takodje bili žrtve zlostavljanja od njegovog očuha. Nezdravi porodični odnosi su se postepeno pogoršavali... Iz Zekove priče saznajemo da ga je otac tokom odrastanja omalovažavao i zlostavljao. Uporedno svedoci smo njegove nemogućnosti da se suoči sa realnošću, raznim pokušajima bekstva od nje i bolu koji nanosi svojim najbližim dok to radi. Alkohol, raskid i selidba neće rešiti unutrašnji nemir. Zek ide putem da postane arhetip lošeg oca koji je i njemu naneo toliko bola. Krug se nastavlja. Sa druge strane Kir nalazi posao i skuplja novac kako bi se udaljio od lošeg uticaja svoje braće. Priseća se odnosa sa svojim ocem kao i njegove smrti. Napustio je ovaj svet u lošim odnosima sa Kirom. On mu oprašta sve grubosti kojima je bio izložen. Skuplja uštedjevinu i seli se. Odlazak predstavlja novi početak u koji on zakoračuje sa unutrašnjim mirom.

Bing pokušava da se oslobodi trauma iz detinjstva snimajući ovaj film. Namera mu je bila da bolje razume svoju situaciju. Kako su ljudi neraskidivo povezani tako je i njegov život. Upoznajući probleme drugih on se bolje nosi sa ličnim poteškoćama. Intervju sa njegovom majkom predstavlja vrhunac njegovog suočavanja. Sazanajemo o okrutnosti njegovog očuha, o fizičkom i mentalnom zlostavljanju njega i njegove majke. Kao i rasnim uvredama koje je često upućivao Bingu. Dom, mesto ljubavi i razumevanja postaje zatvor i agonija. Film nas uči specifičnosti ovog problema, tj. koliko je zapravo teško udaljiti se ili se suprotstaviti roditelju čak i ako se on ne ponaša dostojno tome. Nije lako napustiti dom, ma kakav da je. I ako su se našli u teškoj i sličnoj situaciji načini na koji su se suočili sa njima su bitno različiti. Najveća vrednost ovog filma leži u tome. Istražuje načine i prirodu suočavanja i prevazilaženja porodičnih trauma.

Kroz film se pojavljuju kadrovi koji prikazuju izgled grada i afirmativne bilborde. Na bilbordima su plakatima sa porukama koje promovišu roditeljstvo,edukaciju,očinstvo... Režiser nam time ukazuje na rasprotranjenost pomenutih problema i dočarava tešku atmosferu gradića čiji stanovnici polako odlaze zbog recesije, manjka perspektive, organizovanog kriminala... Prisutne su scene koje pokazuju da su rasne predrasude i dalje vrlo prisutne i kako Kir (koji je afro-amerikanac) odrasta i postavlja se prema njima. Film ima ogroman didaktički i edukativni potencijal.Idealan je za publiku svih uzrasta, jer su njegovi glavni elementi prisutni u svačijem životu (porodica, medjuljudski odnosi, zajednica, lična prošlost) ali pogotovo za mlade jer oni mogu da nadju najviše preklapanje sa svojim izazovima. Temeljno prikazivanje situacija pokazuje publici bitne psihološke obrasce. Pouke ovog filma su jasne i poučne kao i samo iskustvo kroz koje su prošli Zek, Kir i Bing. Zaista isceliteljsko ostvarenje!

Nemanja Joković