Lucidno FILM U VRIJEME PANDEMIJE KORONAVIRUSA / FILM AT THE TIME OF CORONAVIRUS PANDEMIC
DUŠAN KASALICA, režiser
Pandemija nas je zaustavila u radu na zvuku, planirali smo tokom aprila da završimo miks zvuka, no kako to sada nije moguće, sve je odloženo do trenutka kada će se stvoriti uslovi da privedemo kraju rad na filmu a onda tek ide faza plasmana koja je čini mi se veoma neizvjesna, s obzirom da se protokoli mijenjaju iz dana u dan i zapravo niko pouzdanu informaciju nema.
Ako govorimo isključivo o našem regionu onda je tu jasno da će cijela filmska industrija zavisiti od političke spremnosti, volje i mogućnosti da podrži kulturu. Kreće ekonomski komplikovan period, a u ovim zemljama kultura neće biti prioritet, jer prosto to nikada nije. No, ne želim da idem u preveliki pesimizam već u razmišljanje da stvaraoci treba da doskoče novoj situaciji, promišljaju filmove sa realnim budžetima za novu situaciju, a kontekst, savremeni pejzaži i dinamika naših života se svakako mijenja.
Čini mi se da smo stihijski ušli u razna predvidjanja, često obojena fatalizmom, a da zapravo nijesmo sigurni kako će sve izgledati i koja su moguća rešenja. Ne želim da nakon mjesec dana djelimičnog sjedjenja kući pristanem da je normalno da sami u karantinu konzumiramo kulturu, gledamo film online i lako zaboravimo na iskustvo okupljanja i festivala koje podrazumijeva bioskopske sale i gledanje filma na velikom platnu. Ne brinem se za velike fondove i festivale jer će oni opstati zbog značajnog kapitala i interesa velikog broja ljudi da sve to traje. Brine me budućnost svih nas koji dolazimo iz ovih krhkih zemalja što zbog nestabilne politike i strategije unutar države a potom i zbog olakog zaboravljanja na nas spolja. Moja generacija je svjedok vremena kada se film nije mogao finansirati do toga da u krajnjoj liniji i nije problem doći do filma u različitim budžetskim okvirima, ali ono što je uvijek komplikovano je kako prikazati film i obezbjediti mu dostojanstven život. A nama, iz regiona, kao uostalom velikom broju autora, su festivali jedina šansa. Tako da je nama najveći izazov kako da se ne izgubimo u velikoj potražnji koja se akumilira.
NIKOLA VUKČEVIĆ, režiser, profesor
U principu, mi smo prije svega ovoga snimili oko 50% mog novog filma i imali plan da u aprilu snimimo jos 25%, pa u septembru još toliko. Sada, nakon što smo svi skupa u ovom pandemijskom ludilu - teško da iko može praviti konkretne planove jer se sve mijenja iz dana u dan; nekad na gore, a nekad na bolje. Moj plan je da odmah nastavimo sa snimanjem, obzirom da smo vec u montazi onoga sto je do sada snimljeno. Ako ikada ova pandemija prestane ..
U principu, stalo je gotovo čitavo društvo, čitave ekonomije, a naš posao jako zavisi od ekonomije. Ono što se može raditi od kuće - limitirano je, mada se pokazujemo kreativnim. Nekoliko on line platformi za prikazivanje filmova - profunkcionisale su nakon niza ranijih neuspjelih pokusaja (eto, makar jedne pozitivne stvari; nakon okončanja pandemije - vidjećemo koliko će se održati). Te platforme su nam generalno jako bile potrebne, zbog istovremenog plasmana filma svima koji su za to zainteresovani, ali nam se na Balkanu nije dalo da makar jedna do sada ne propadne. Na drugoj strani, čekajući da se stvari stabilizuju, u nastojannu da održim nekako svoje lično mentalno zdravlje, vratio sam se jednom starom scenariju i doradjujem ga. Odavno mislim da je trezveno bavljenje kinematografijom tako da čovjek treba da ima nekoliko projekata istovremeno, u različitim fazama proizvodnje (razvoj scenarija, razvoj projekta, produkcija) ali se nije imalo vremena za tako nešto. Eto sam se sada nekako skoncentrisao i finalizovao jedan pristojan tritment na temu samoubilačkog napada mlade žene koja je zavedena religijskim ekstremizmom. Vidjećemo kuda će to ići.
Imao sam dana kada sam mislio da će se desiti nešto globalno pozitivno po čitav ljudski rod, da ćemo se opametiti, jer ovaj virus nas je, sticajem nekih neobičnih okolnosti uputio i na neke zaboravljene navike: da čitamo, da razgovaramo, da volimo svoje bližnje, da poštujemo sve ono preko čega smo prešli u jurnjavi života ... kažu i da je prijatan uticaj na prorodu i zdravlje čitave planete, a za samo 40-tak dana naše pasivnosti, poslije stotinjak godina brutalnog uništenja svega oko nas. Ipak, zadjih dana mislim daje naše opamećivanje kratkog daha i da ćemo se već prvog dana nakon pandemije na najgori, ako ne i najbrutalniji način - vratiti starim navikama, kao pas pušten sa lanca.
DRASKO DJUROVIĆ, režiser
Film Zaliv pripremamo dvije godine.Producent je Montenego Max film iz Podgorice.a jedan dio sredstava nam je uplacen,I pocinjemo sa kastingom.
Pored glumaca iz Crne Gore glume Milan Strljic ,Bojana Gregovic iz Hrvatske,Milica Milsa ,Rastko Jankovic iz Srbije,Spela Rozin I Sebastijan Kavaza iz Slovenije.Sa ostalima nismo fixirali nista,na svu srecu.
Ali imamo I dvije velike zvijezde.Jedna poznata po filmu Smrt u Veneciji,I Barry Lindonu -Marisa Berenson I nas stari saradnik- junak Telme I luiz I reservoir Dogsa.Michael Madsen.
Bili smo na 20 dana od snimanja 5 scena filma Zaliv u Baru.Iznajmili kucu ,potpisali ugovor sa Marisom Berenson koja glumi u tim scenama, I sa jos jednim domacim glumcem.Sasili kotime.I formirali ekipu .Radan Popovic director fotografije treba da dodje iz Los Andjelosa…..Odlaze sa Alexandrom Pejnom novi projekat jer smo mi dogovorili ranije, a kod njega vec snima kao druga kamere tri Pejnova poslednja filma.
Zatim zakazali sastanak sa koproducentom Italijanom u Rimu.To je bio ponedjeljak,kupili dvije avionske karte,rezervisali sobe I platili pola….U petak treba da putujemo, jer je u subotu sastanak.Sjutra dan je blokiran Milano.
Ostalo je istorija. Contagion
ANDRO MARTINOVIĆ, režiser, direktor Crnogorske Kinoteke
Ova situacija nas upućuje na jednu vrstu introspekcije. Duboka lična iskustva su, sa druge strane, i najuniverzalnija. U tome je paradoks kulture. U vremenu prije uvođenja mjera za suzbijanje epidemije, radio sam na pripremi dva filma. Jedan je dokumentarni, o Crnogorcima koji su učestvovali u osnivanju najtrofejnijeg fudbalskog kluba u Turskoj, Galatasaraja, i o nesvakidašnjem prijateljstvu dva vladara, crnogorskog i turskog. Drugi projekat je igrani film o Danilu I, knjazu crnogorskom, koji bi, u izvjesnom smislu, bio i film o Crnoj Gori danas. Kada je sve stalo, dobar dio vremena posvetio sam gledanju filmova i čitanju literature, uglavnom istoriografskog žanra.
Kinoteka, za čiji rad odgovaram, intenzivno je radila na selekciji programa i prilagođavanju materijala novom HD standardu Televizije Crne Gore za kampanju “Živimo kulturu”. Riječ je o filmskom nasljeđu “Lovćen filma”, “Filmskog studija Titograd” i “Zeta filma”, kao i dokumentarnim filmovima u produkciji Kinoteke. Uspješno smo, u saradnji sa Podgorica film festivalom i Evropskom filmskom akademijom, završili program Nagrada mlade publike 2020. godine. Sa Udruženjem glumaca Crne Gore organizovali smo i online Školu glume, koja je okupila veliki broj djevojčica i dječaka iz vise crnogorskih gradova. Pripremamo i druge programe za dan poslije, u nadi da ćemo ih organizovati u našoj novoj zgradi.
Danas se, rekao bih, još više vidi važnost kulture. Nikad se toliko nijesu gledali filmovi i serije kao ovih dana, ali i dječiji, obrazovni programi. Jasno je, pak, koliko je ovo težak trenutak za kinematografiju. Bioskopi ne rade, snimanja su zaustavljena, festivali pomjereni ili otkazani, mnogi ljudi koji žive od honorarnih angažmana u produkciji i pratećih djelatnosti su u teškoj situaciji... Moguće je da će doći i do smanjenja javnih fondova za finansiranje filmova.
Vjerujem, pak, da će se, kada ova kriza umine, kinematografija opet podići i doživjeti novi rast.
ALEKSANDAR VUJOVIĆ, režiser, profesor
Kako je postprodukcija filma Duga (Rainbow) završena pred sam početak pandemije, plan plasmana i distribucije filma, gotovo je u potpunosti morao da se promijeni. Naime, kako je u pitanju festivalski film, skoro svi svjetski festivali koji se održavaju do septembra mjeseca, otkazali su ili pomjerili termine održavanja u 2020. Među kojima je i nekoloiko značajnih međunarodnih festivala na koje smo aplicirali sa filmom Duga - čija su izdanja zvanično otkazana za tekuću godinu. U tom kontekstu, veoma je teško očekivati premijeru fima prije septambra mjeseca. Tako je od planirane projekcije za premijeru filma u maju mjesecu, sve se pomjera za period nakon ljeta, ukoliko se situacija, na globalnom nivou do tada stabilizuje. Takođe, u odnosu na vanredne okolnosti vezane za ovaj period, u kojem je fokus javnosti na internetu i socijalnim mrežama veći nego obično, trenutak je dobar za lansiranje promotivnih sadržaja za najavu filma prije premijere (trailera, plakata i sl.). Sa druge strane, u mom konkretnom slučaju, pandemija ne utiče na projekte koji su u početnoj fazi predprodukcije tj. izrade scenarija.
