| Rad sa glumcima / karakteri
Feliks van Groningen izrežirao je, napravio lijep film o raskidu i smrti. Razmišljajući u kontekstu starinskih knjiga, film bi mogao da počne rečenicom, bilo vizuelnom naznakom kroz kadar, scenu "bila jednom jedna ljubav". A sve što je vezano uz bezinteresni odnos je poetsko i lijepo. "Krah slomljenog kruga" je modernim filmskim, tačnije kinestetičkim jezikom, ispričana staromodna priča. Stožeri naracije, osim emocije kao osnovnog pokretača jesu izvanredni glumci. Ona, Eliza (Veerle Baetens), se na prvi pogled mjenja. Upoznamo je kao tatuom islikanu neobičnu, na prvi pogled amerikaniziranu, čak i više od i zbog njega, mladu ženu. Iako je u prvim kadrovima filma vidimo kao požrtvovanu i zabrinutu majku. Pa tek onda u sljedećoj sekvenci posmatramo njihov ljubavni odnos, konkretan, koji se desio nekada i negdje ranije. Oslobodjen i puten. Kritičke recenzije filma ističu promjenu Elizinog karaktera podržanu izvanrednom, ne samo zanatskom vještinom glumice Verlee Baetans. Iza njenog glumačkog zanata stoji emotivan razlog, koji definiše motiv i funkciju lika. Nevidljivom granicom talenta i vještine, posmatrajući Elizu, postavlja se pitanje - da li je to glumačka tehnika ili osjećaj kroz koji smo svi prošli u životu ... Prepletena rješenja. Pošto je svako razočarenje mala tragedija, čak i kada nema smrti. A odredjeni ljudi se ne plaše da je pokažu kroz svu silinu. Verlee Beatans je silna upravo u detaljnom pristupu liku i karakteru koji nosi kao da je njen. Recenzije ističu da se Elizin karakter mijenja. Od oslobodjene žene do požrtvovane majke, bolom slomljene majke, koja se tražeći kćerku koje više nema, okreće Bogu i religiji. Zbog toga dolazi do jednog od slomova izmedju Elize i Didijea. Ona vjeruje, on ne vjeruje. Medjutim, tako je samo na prvi pogled. Eliza je vjerujuća osoba od početka pa do kraja. Iako je vjera kod nje na početku razvoja lika, a ne razvoja filmske priče, pokazana tatu slojevima po tijelu. Kada se razočara, ona ime bivše ljubavi zamjeni imenom nove. Eliza u ljubav bespogovorno vjeruje. Ljubav prema preminuloj kćerki, odnosno njena vizija ljubavi, ponese, nadvlada sve druge ljubavi. Kada naidje na nerazumjevanje, Eliza "bježi". Krije se iza nove tetovaže, ili iza Boga, ili iza vrane kojom joj Bog šalje poruku da je to duh njihove djevojčice. Bez ljubavi Eliza ne živi. I u posljednjem bježanju, odvajanjem od muža, ljubav je i ubije. U tatu radnji, nakon blugras kantri nastupa, Eliza popije prekomjernu količinu pilula. Pretvori se, postane tijelo bez sebe, o čijoj sudbini treba da odluči on, Didije, koji nije htio djecu, jer mu je bilo sebično da donosi odluke o životu drugih. A u filmu upravo on, romatično racionalan, smiren, slomljen, donosi dvije odluke koje ne želi i sa kojima se ne slaže. Najpotresnija odluka koju Didije (Johan Heldenbergh) donosi sam je da isključi voljenu ženu sa aparata za održavanje u životu. On se na prvi pogled ne mjenja. Postojan je i voli. Jednostavan i pouzdan. Ali u psihološkom kontekstu razvoja karaktera, ako se izuzme veliki bol koji Eliza kao majka osjeti, Didijeove promjene makar na nivou izgovorenog i uredjenog su veće. On preuzima ulogu onog koji odlučuje, vizuru autoriteta koju i kao poziciju mrzi, i direktno pristane na eutanaziju žene koju voli. Iako je vjerovao u život sam po sebi. Jednostavan i dobar. Nekada prije nego su se oboje suočili sa sudbinom i izgubili kćerku. Sredstva kojima Johan Heldenbergh raspolaže i koja bira za glumački dijapazon manja su i jednostavnija od onih kojima izuzetno barata Verlee kroz Elizin lik. Ali ne znači da je Didije i Heldenbergh kao glumac u izabranim rješenjima manje potresan. Na početku filma, kraju njihove ljubavne priče - Mejbel. Lik kćerke u briljantnoj glumi djevojčice Nell Catrysse, neposrednoj, istinskoj, jednostavnoj, dirljivoj. Mejbel konkretne svrhe, kruna njihove ljubavi, a gubitkom nje Mejbel postaje i razlog njihovog razlaza, kraha, prekida. Na kraju filma, priče Didije je nekako više vjerovao u njih od Elize. Didije je vjerovao u ljubav i kada nije sve po njegovom. A Eliza je vjerovala u ljubav onda kada je sve po njenom. Pa makar i Elizin zakon bio onaj od ljubavi. Kroz analizu odnosa dva glavna junaka, dolazimo i do osnovne teme filma - bolne analize raskida ljubavi. Kraja ljubavne priče. Filozofija-politika-religija / okruženje junaka filma Cijeli je film oslonjen na njih dvoje, Elizu i Didijea. Od njih dvoje nastaje porodica sa Mejbel. Oko njih su prijatelji, muzičari iz blugras benda, njegova majka. Koja je tu da se objasni i anamneza i nasledni geni vezani za kancer. Indirektno, ne direktno. Jer ovaj film se u podtekstu i kroz posredan način filozofsko-esejističkim pristupom bavi i korišćenjem matičnih ćelija za izlječenje, naučnim dostignućima koja ne koriste moćniji zbog retrogradnog pristupa evoluciji tradiconalista poput već pominjanog američkog predsjednika, negativne ikone u ovom filmu, a i u životima mnogih. |
Neprepuštanju sudbini kakvo želi Didije, iako ih sudbina na kraju savlada kako Eliza (ne)vjeruje. Naukom, raciom, i intelektualnim saznanjem protiv religiozno-prepuštajećeg principa, u kojem se sa tragedijom mirimo, tako što u nju ne vjerujemo. On pokušava da spozna razloge, iako se razlozima manje na prvi pogled bavio. Ona se prepušta tragičnom toku, i na neki čudan način od njenog koncepta ljubavi i tuge, ona izgubi i sebe.
Zaključak kroz rediteljski postupak Ovaj film, iako na prvi pogled to tako izgleda, nije nastao u montaži. Dramski tok je promišljanje, zrelost, iskustvo autora koji su prošli kroz raskide i krahove. Uspone i padove. U montaži svakako jeste nastala kinestetičnost kroz ritam i melodičnost blugras muzike. Kao u apstraktnim formama, u konkretnim scenama i situacijama, na neobičan način, spajanjem kao u muzici, sasvim slobodno, dramskih akcenata, dolazi se do vrhunca, a zatim i tužnog raspleta. I ponovo tako. Okosnica filma jeste i muzika, i u naraciji. Njih oboje su u blugras bendu. Oni jesu izvodjači muzike. Muzika i blugras nastup benda je posljednje što ih spaja, posljednje za šta Eliza može da se uhvati kada je Didije ne razumije. Iako ona vjeruje da je Bil Monro - novo ime za Didijea istetovirano na njenom tijelu, razumije. Znak i označeno. Značenje. Očekivano je u filmovima koji se bave gubitkom djeteta da je klimaks u priči smrt djeteta. U ovom filmu, na početku znamo ili pretpostavljamo, da će djevojčica umrjeti. Ne samo iz etičkih razloga, i jer smo plemeniti, na čudan način, uvučeni najneposrednije u priču. I kada nam je jasno, navijamo da se to ne desi. Zbog djevojčice, ali i zbog njih dvoje. Klimaks kojem se prepustimo, koji je jači jer je isprekidan sekvencama srećnog odnosa, počinje onda kada se pitamo da li će krug opstati. Različito suočavanje sa gubitkom djeteta, i razumjevanja, dvoje junaka koje volimo, čiji odnos volimo, jeste klimaks filma. Proces a ne užasan i tragičan dogadjaj je ono što nas u filmu najviše boli. Proces koji nam je jasan i nejasan, proces razilaženja, proces raskida. Kao što Johan Heldenbergh, autor dramskog teksta po kojem je nastao film kaže : " Ponekad čak ni velika ljubav nije sposobna da savlada sve. Ovo jeste istina jer čak 80 posto ljudi moralo je da prodje kroz iskustvo raskida. To je tužno, ali i istinito. I ovo je film koji je napravljen sa najvećim integritetom i čestitošću. Čak je i muzika časna. To je akustična muzika. Možete samo da uzmete gitaru sa zida i svirate je kao sa vašim djedovima, stričevima ili sinovima. Sve u vezi filma je najčistija istina i prepuno je integriteta. Vjerujem da je to osjećaj sa kojim ljudi izlaze sa filma". "Krah slomljenog kruga" jeste pošten film o ljubavi, porodici, smrti, i razlazu, krahu i raskidu. I razlikama. Baš ta iskrenost je, ili nevjerovatan utisak o iskrenosti, ključni razlog, premda se u analizi bavim nekim od segmenata drugačije sklopljene priče, zašto ovaj film hvata publiku, filmofile, profesionalce poput emotivne vrteške kojoj se jednostavno prepustimo. I zbog čega je kroz svoju komplikovanu strukturu u njemu presudna emotivna jednostavnost priče. Poput kontrapunkta. Poput ljubavi i gubitka iste. Poput erosa i tanatosa. Vjerovanja i nepovjerenja. Uprkos svim apstraktnim i velikim temama, priči ovog filma vjerujemo. Sa njom se identifikujemo. I u tome je njegov osnovni kvalitet. Literatura Netografija 1 .http://en.wikipedia.org/wiki/Bluegrass_music 2. http://www.imdb.com/title/tt2024519/ 3. http://www.youtube.com/watch?v=mOKPAvOQIuI DP/30: Director of The Broken Circle Breakdown, Foreign Language 4. http://en.wikipedia.org/wiki/Johan_Heldenbergh 5. http://en.wikipedia.org/wiki/Ghent 6. htttp://en.wikipedia.org/wiki/Appalachian_music 7. http://en.wikipedia.org/wiki/Americana_(music) 8.http://en.wikipedia.org/wiki/Juxtapositionhttp://www.soundonsight.org/the-broken-circle- breakdown-an-emotionally-manipulative-but-tuneful-belgian-drama-influenced-by-americana/ Marija Perovic |
