16-17

Na radost brojnih fanova filmova „Il divo", „La grande bellezza" i „La giovinezza", Sorentino nije omanuo. Ako je Gospod apdejtovaokancelariju, nabavio televizor i upalio HBO, Lavu Nikolajeviču Tolstoju se negdje na nebesima trese brada od smijeha! U seriji „The Young Pope", Sorentino se uvjerljivo pozabavio svim kontradiktornostima crkve, čovjeka i Boga koje su tako dobro išle na živce velikom ruskom piscu. Naravno, ne samo njemu, već svakom vjerujućem čovjeku kom crkvene institucije pune luksuza i lažne duhovnosti, više ne predstavljaju sponu s Bogom. Kroz lik osvetoljubivog Pape Pija Trinaestog, koji je uzdrmao cijeli Vatikan svojom (ne)vjerom, Sorentino je locirao sve greške katoličkog sveštenstva. I stvorio neodoljivog lika koji osvaja svojim kontadiktornostima!

Niskoguzi kardinali

Od samog početka desetoepizodnog serijala jasno je da je „The Young Pope" mnogo više od „House of Cards" na vatikanski način. Spletke kardinala i igre moći samo su jedan sloj ubjedljive priče o globalnoj krizi vjere. Kada su komunisti pitali Lenjina kako da se izbore sa crkvom, odgovorio je: „Ne brinite ništa. Debeli sveštenici ne mogu biti prijetnja našem poslu". Naravno, ako alavo grabe zadovoljstva, udobni život, iće i piće. Ali, Pije Trinaesti, prvi američki Papa, definitivno ne spada u ovu grupu „niskoguzih" duhovnika.

Vrhovni kardinal Vojelo nije slučajno uplašen kada mu kažu da novi Papa malo jede. Nerobovanje zemaljskim stvarima poručuje da je u Vatikan stigao čovjek posvećen vjeri. Na Vojelovu veliku žalost, umjesto očekivane marionete, kardinali dobijaju duhovnika sa đavoljom logikom koji se ponaša kao bogočovjek i šef na čelu velikog nebeskog preduzeća, gdje je jedina osoba važnija od njega direktor – Bog.

Odsustvo cvijeta

Serijal puca od ironije, sarkazma i provokacija na račun uljuljkanosti u koju je utonula crkva. Među najboljim momentima izdvaja se razgovor o medijskom predstavljanju novog Pape. Pije Trinaesti vodi se idejom da je odsustvo najveće prisustvo. Dok stručnjaci viču da je odbijanje fotografisanja i intervjua „medijsko samoubistvo", Papa pita znaju li ko su Selindžer, Kjubrik, Daft Punk i Benksi. Da možda njihove likove nijesu otiskivali na hemijske olovke, tanjire i razglednice? Ma nije valjda da su postali poznati stalnim medijskim prisustvom, uz dopuštenje da ih koriste kao fotogenične lutkice?

Pije Trinaesti ne navodi najočigledniji primjer „cveta čije odsustvo miriše" (Branko Miljković) – Boga koji ćuti i godinama ignoriše medije. Ali, sasvim je jasno da je on oličenje kontradiktorne božje prirode – spoj dobra i zla, osvetoljubivosti i milosti, djevice i majke. Džud Lo maestralno igra čeličnog duhovnika, konzervativca i reformatora Vatikana koji je, pritom, i dalje povrijeđeni devetogodišnji dječak kog su roditelji ostavili pred vratima crkve. Ovo jeste najdivniji sloj serijala. Odnos Pija Trinaestog prema patnji djece i vječna zaglavljenost u koži siročeta isporučuju solilokvije u rangu Ivana Karamazova.

Nadrealna ljepota

{niftybox background=#afdeb2, width=360px}Pored uvjerljive priče, Sorentino i direktor fotografije Luka Bigaci pobrinuli su se za to da seriji ne fali nadrealne ljepote kojom su nas razmazili u filmovima „The Great Beauty" i „Youth". Kaluđerice koje igraju fudbal, kengur u baštama Vatikana, Papa koji u snu izlazi ispod planine novorođenčadi, smežurana sestra Meri u odjeći sa natpisom „Ja sam djevica, ali ovo je stara majica"... Bigaci i Sorentino zapljuskuju nas ljepotom bez premca, potpuno ćutke, samo pokazujući, prebacujući loptu na našu stranu terena i prepuštajući nas igri sa najpunokrvnijim emocijama.{/niftybox} A kad lopta stigne do nas.... Sorentino nas ostavlja da domaštamo Papine misli o grešnoj Ester koja se moli vozeći role oko crkve. Da se ulijepimo, kao insekti u med, u magične kadrove plesa ispred ikona i kengurovo skakutanje po vrtovima Vatikana. Da prihvatimo odbojnog Vojela i shvatimo izvor svih njegovih grijehova. I najvažnije: da se pripremimo za kontradiktorne emocije kojima će nas satima hraniti karamazovski Papa.

Zapravo, vaš užitak u mirnim pauzama između dva Papina obračuna sa kardinalima zavisiće od toga koliko ste dugo spremni da gledate u mrak i čekate da uzvrati pogled. Sve je u Sorentinovoj seriji takvo: čak i ako vam se učini da je nešto lišeno smisla (kao susret Pape i gošće sa Grenlanda), prazni ram ispuni raskošno platno u jednoj od narednih epizoda.

Odlaganje punoće

{niftybox background=#afdeb2, width=360px}Često se događa da neka od Papinih misli iz jedne epizode sačeka nekoliko nastavaka dok ne zadobije potpunu punoću i smisao. Na primjer, tek u četvrtoj epizodi postala je jasnija njegova rečenica iz uvoda: „Nijesu jedina siročad ona bez majke i oca".{/niftybox}

Ova Sorentinova misao najbolje je ovaploćena u mladoj Ester. Ubijeđena katolikinja, koja želi nešto što ne može da ima, veće je siroče nego svi akteri serije The Young Pope. Sirota je zbog toga što ne može da se izbori sa krivicom i spriječi Vojelovu ucjenu. Iz istog razloga Ester ne može da bude iskrena sa Papom, iako je razdire želja da mu daruje um i tijelo. Siroče je zbog toga što želi bilo kakav znak od Boga da će imati dijete, a zauzvrat dobija samo ćutnju. Kadrovi njene molitve i razgovora sa Papom ostaće dugo sa vama, naročito kada Pije Trinaesti padne na koljena i isporuči Bogu „spisak sa jednom željom" – izgovori molitvu baš onako kako je nju učio da se to ne smije raditi.

Osim vremenskog balansiranja odnosa Ester i Pape, Sorentino je majstorski pozicionirao trenutak u kom shvatamo slojevitost lika odbojnog kardinala Vojela. Jedan od čudesnijih momenata serijala je Vojelova ispovijest pred bolesnim dječakom Đirolamom. Sorentino je utrošio skoro četiri epizode da učini vrhovnog kardinala odbojnim, a onda nam je slomio srce prikazujući kosmičku patnju u grudima čovjeka koji je spolja sveden samo na laži i obmane. Ipak nijedan opasan igrač u Vatikanu nije potpuno zagnojenog srca, uprkos manjku tolerancije i višku destruktivnih emocija u DNK katoličke crkve.

Onda ponovo, taman kad su nas emocije udarile u grkljan i ostavile bez daha, Sorentino opet uranja priču u bespoštedni cinizam. Javni trgovi su puni vjernika, a njihova srca su prazna i bez Boga. Liturgija je postala socijalni angažman umjesto da bude oličenje teškog rada i spoznavanja najvećih istina. Svevišnji možda ima strpljenja za pregovore sa svojim stadom, ali Papa nema. Pije Trinaesti objavljuje rat manirima, kompromisima i „čipkanoj" vjeri. Dok se u pozadini čuje „I'm Sexy and I know it", Papa oblači grimizno-zlatnu odoru i objavljuje kardinalima: ako odbijete poslušnost, reforma koju ću sprovesti povešće vas pravo u pakao!

Kuvanje skandala

Papa je čvršći nego što je to iko uspio da pretpostavi. Nema nikakve mogućnosti da padne na testu svetosti. Jedna od najljepših scena serijala prikazala je jadnu Ester, koju je ucijenio Vojelo, kako stavlja Papinu ruku na svoje grudi. Opaki kardinal za to vrijeme vreba iz žbunja sa paparacom i čitačem sa usana. Jedva čeka da ulovi Pijev „nesveti" momenat, a onda mu čitač izgovara rečenicu koju je Papa uputio Ester.

- Volim Boga jer je tako bolno voljeti ljude. Ja nijesam čovjek. Ja sam kukavica, kao svi sveštenici – kaže Pije.

Vojelo je uništen. Preplavljuje ga ljubav i saosjećanje sa čovjekom kog želi da ukloni kako bi sačuvao svoju i moćnu poziciju Vatikana. Momentalno odustaje od namjere da izazove skandal i naređuje da fotografija Pape sa rukom na grudima Ester bude uništena. Sorentino još jednom omekšava njegov odbojni lik i poigrava se sa nama. Podsjeća da ne postoji potpuno iskvarena ovca u božjem stadu. To su samo jaganjci koje je odrvenila nepravda i nikada nijesu naišli na pastira sposobnog da u njihove debele uši zabode pravu riječ...