Lucidno
Izlazne strategije
| Iako je život previše kratak,čini se da ide u beskonačnost kada neko gleda loš film. Trenutak tokom filma , kada počinjem da preispitujem svoje postojanje je trenutak kada odlučim da se uputim ka izlazu.To je onda kada odbacim bilo koju dobru kritičku procjenu.Sve što znam jeste da su moja čula i inteligencija zlostavljani od strane ružnih i glupih prizora i zvukova na velikom ekranu.
Da je to u mojoj prirodi, ja bih sažaljevao loše kritičare koji su poslati da napišu recenziju o filmu i dužni su da presjede tu sve do gorkog kraja. Ali da li su? Da li je tu uključena etika? Da li je pošteno napisati recenziju filma, ukoliko je neko vidio samo dio? Možda bi kritičar trebao da bude iskren i da otkrije da je izašao na pola filma, što je prkosan čin kritičnosti. Ipak, možete se kladiti da će vam kolega kasnije reći da je ''druga polovina bila ogromno poboljšanje u odnosu na prvi dio''. Mislim da druga polovina može biti bolja samo ukoliko je režirana od strane nekog drugog, a ne onog koji je režirao prvu polovinu. {niftybox background=#8FBC8F, width=360px} Iako je život previše kratak,čini se da ide u beskonačnost kada neko gleda loš film. Trenutak tokom filma , kada počinjem da preispitujem svoje postojanje je trenutak kada odlučim da se uputim ka izlazu.To je onda kada odbacim bilo koju dobru kritičku procjenu.Sve što znam jeste da su moja čula i inteligencija zlostavljani od strane ružnih i glupih prizora i zvukova na velikom ekranu.{/niftybox} Ima onih koji sumnjaju u moj razum, zbog toga što sam izašao nakon 20 minuta Titanika, iako sam objasnio da sam imao osjećaj tonjenja mnogo prije ostalih učesnika. Ipak, postoji protokol vezan za izlaženje sa filma . Ako neko mora da napusti prikazivanje filma zbog skučenog rasporeda, što se dešava najčešće tokom festivala ili ako postoje ljudi u publici koji su uključeni u film na neki način, koje je upoznao i ne želi da ih uvrijedi, pa hoda unazad polako kroz red gledajući u ekran sve vrijeme, odmahujući glavom sa žaljenjem i gledajući u sat. Međutim, ako se nekome ne sviđa film, onda ne bi trebalo da ima grižu savjesti ako pojuri kroz red prema izlazu i zalupi za sobom bučno vrata. Naravno, uvijek je teško odlučiti u kojem trenutku treba izaći. Ja najčešće čekam do kraja sekvence, dajući joj mogućnost sumnje, u nadi da će možda biti bolja od prethodne. Međutim, jedna stvar koju nikada ne radim jeste da izađem tokom neke strasne seksualne scene, a zapravo je to pravi trenutak kada bih volio da izadjem, ali ne želim da odam utisak da sam bio šokiran istom. Prije nekoliko godina, tokom Locarno Film Festivala, odlučio sam da želim da pogledam film Calendar Girls, koji se prikazivao u Piazza Grande. |
Međutim, kako je izgledalo da nema slobodnih mjesta, zamolio sam osobu koja radi tu da mi nađe slobodno mjesto. Gledajući u moju akreditaciju, insistirao je da mi jedan mladi čovjek ustupi mjesto tako što će sjedjeti na podu. Bunio sam se, ali on je insistirao. Tako da sam sjedio u sredini reda, ispred reditelja i nekoliko glumaca filma koji sam gledao. Poslije ne više od 10 minuta filma, stidljive ženske verzije The Full Monty, želio sam da izađem napolje. Međutim, glupavo sam odlučio da ostanem do kraja samo zato što nisam htio da budem neučtiv ka ljudima koje najvjerovatnije nikad opet neću vidjeti i koji čak ne bi ni primjetili moj odlazak niti brinuli zbog toga.
Ponekad, iako tijelo ostaje prisutno tokom filma, um nađe načina da pobjegne bilo razmišljanjem o nečemu sasvim drugačijem, kao što su neobavljeni poslovi, ili dubokim spavanjem. Ali, iako sam vidio mnoge kritičare srećno zabijene u naručju Morpheusa tokom filma, koliko njih to zapravo priznaje u svojim kritikama?U stvarnosti, san nam može pasti na oči u bilo kom trenutku, nezavisno od kvaliteta filma. {niftybox background=#8FBC8F, width=360px} Naravno, uvijek je teško odlučiti u kojem trenutku treba izaći. Ja najčešće čekam do kraja sekvence, dajući joj mogućnost sumnje, u nadi da će možda biti bolja od prethodne. Međutim, jedna stvar koju nikada ne radim jeste da izađem tokom neke strasne seksualne scene, a zapravo je to pravi trenutak kada bih volio da izadjem, ali ne želim da odam utisak da sam bio šokiran istom.{/niftybox} Postoji priča o kritičaru koji je rijetko ostajao budan nakon prvih pet minuta filma, iako je ponekad uspjevao da uhvati nekoliko scena između dremki. Pod ovim sporadičnim utiscima i nakon čitanja sinopsisa iz press materijala, mogao je da izgradi čitavu filmsku kritiku. Ovo je bilo bazirano na njegovoj dugoj karijeri filmskog kritičara tokom koje se hvalisao mišljenjem da može ocijeniti cjelokupni kvalitet filma nakon gledanja prvih nekoliko minuta ili iz nekoliko nepovezanih scena, od kojih bi svaka mogla biti izraz stilskog kvaliteta ili nedostatka istog. Ali njegove najzanimljivije kritike su bile one u kojima je miješao scene koje je vidio na ekranu sa onim što je sanjao dok je spavao. U principu, ova zbunjenost njegovog uma je činila da film zvuči interesantnije i nadrealno. Iz ovoga sam izveo siguran metod izbjegavanja svih ovih problema. Ukoliko je moguće, ne treba ni započinjati gledanje većine filmova.
|
