Za 46 godina Roger Ebert,koji je umro u 70-oj godini nakon što je bolovao od kancera ,pisao je o filmovima za Chicago SunTimes i nije htio da se zaustavi. Jedna stvar kojoj se radovao prilikom najavljivanja '' oproštaja od prisutnosti" ranije ove sedmice bila je ostvarenje fantazije: "recenziram samo one filmove koje ja želim da recenziram".

Njegovo praćenje na engleskom govornom području bilo je bez premca. On i Gene Siskel, koji je zajedno sa njim vodio emisiju At the Movies na televiziji-su dobili ulicu po svojim imenima- Siskel and Ebert Way- u blizini CBS Studios u Čikagu,gdje su zajedno radili.Godine 1975, Ebert je postao prvi filmski kritičar koji je osvojio Pulicerovu nagradu za kritiku.

Ima svoju zvijezdu na Holivudskoj stazi slavnih (Hollywood Walk of Fame) i dobio je počasne nagrade od raznih obrazovnih ustanova.Godine 2007, magazin Forbes je proglasio Eberta „najmoćnijim ekspertom u Americi".

Čemu sva ta priznanja? Kao rasa, filmski kritičari rijetko izazivaju naklonost. Međutim, okruglast i sa naočarima, Ebert je imao svoj način kako da se dodvori svojim čitaocima, čak i kada se oni ne slažu sa njegovim lucidinim i objektivnim kritikama. Imao je popularan uticaj koji se nikad nije smanjivao. Prišao bi svakom filmu, bilo da je to remek djelo svjetske kinematografije ili najnovija holivudska grozota,sa istom oštrinom.

Ebert, koji je opisao svoj kritički pristup filmovima kao ''relativni, a ne apsolutni '', pisao je filmsku kritiku za film za koji je osjećao da će biti njegova potencijalna publika. Ali on je bio svjestan da će "većina ljudi izabrati filmove koji pružaju upravo ono što oni očekuju i govore im ono što oni već znaju ...Šta se događa od perioda kada imamo 8 godina do perioda kada imamo 20 godina,koji nas lišava naše radoznalost iz djetinjstva? Šta pretvara ljubitelje filma u potrošače? Šta to govori o tebi, kada samo želiš da vidiš ono što svi drugi gledaju?'

Bilo je više intelektualnijih i važnijih američkih kritičara- on nije bio Manny Farber ili Andrew Sarris-ali malo je bilo strastvenijih i ličnijih. Činilo se kao da nije bio svjestan traumatskih promjena u naučnoj filmskoj kritici koje su se desile od kada je počeo da piše recenzije za Sun-Times 1967.godine. Njegov izbor 10 najboljih filmova(za Sight and Sound anketu 2002) bio je konvencionalan:

Aguirre, Wrath of God; Apocalypse Now; Citizen Kane; Dekalog; La Dolce Vita; The General; Raging Bull; 2001: A Space Odyssey; Tokyo Story i Vertigo.

Deset godina kasnije, za anketu 2012. godine, on nije promijenio svoje mišljenje uopšte, osim što je, zapanjujući, zamijenio Dekalog filmom Tree of Life koji je režirao Terence Malick. Ipak, tokom prve decenije novog vijeka, u vrijeme kada je filmska kritika bila u krizi-zbog poplave sajber-kritičara koji su davili glasove većine stručnjaka- Ebertovi stavovi su se još uvijek čuli i slušali, čak i onda kada je bio primoran da napusti TV nakon gubljenja sposobnosti govora nakon operacije, jedne od mnogih, zbog raka štitne žlijezde. Kao kritičar Guardian-a, Peter Bradshaw, obožavalac, istakao je:Ebert može da piše blogove u istoj mjeri kao što želi i da tvituje kao što je navikao. Čak je i njegov glas ponovo napravljen za telefonsku sekretaricu (od strane jedne škotske kompanije), koristeći njegovu obimnu arhivu DVD komentara. ''

Ebert je rođen u Illinoisu, Amerikanac treće generacije, njegovi baba i deda sa očeve strane bili su njemački katolički imigranti. Nakon što je diplomirao na Univerzitetu Illinois, Ebert je dobio posao kao novinar Sun-Times-a, gdje je ostao do kraja svoje karijere. Godine 1970. on je bio koautor scenarija za film Russ Mayer-a Beyond the Valley of the Dolls.To je bio rijedak izlet Mayer-a u velika budžetska kina, koji je stekao kult, nakon 1960-ih godina sa svojim 'golišavim-slatkim' (nudie-cutie) filmovima. Ispostavilo se da je to bio Mayerov omiljeni : ''Roger i ja smo prigrlili to u našim grudima,ili ko-grudima,''objasnio je.

Film je samozvana priča o moralu u kojoj svaki lik predstavlja porok ili vrlinu. Prozračan zaplet, sa mnogo perverznog seksa, droga i zabadanja noža u leđa, odnosi se na jednu žensku rok grupu, Carry Nations, koju je vodio Z-man Barzell (John Lazar), koji ima rečenice u fimu kao što su ''Vi ćete piti crnu spermu moje osvete''.

Ebertov kolega kritičar Alexander Walker ga je opisao kao ''film čija potpuna idiotska, monstruozna pokvarenost uzdiže gs do najviše tačke gotovo neodoljive zabave''. Deset godina nakon njegovog prikazivanja, Ebert je imao odvažnost da napiše ushićenu kritiku o njemu. On je napravio još dva filma sa Mayerom, Up! (1976),ovog puta sakriven pod imenom Reinhold Timme i Beneath the Valley of the Ultravixens (1979), oba karakterišu nasilje i velike grudi kao Mayerov zaštitni znak. Bilo je čudo što je Ebert bio ikad ponovo uzet za ozbiljno kao filmski kritičar. Zapravo, činjenica da je pisao scenarija, bez obzira na njihovu vrijednost, su mu možda dali više kredibiliteta. Iako je rijetko bio surov i odavao utisak da uvijek želi da mu se svidi film, nije jako udarao kada osjeti da je meta to zaslužila. Na primjer, radeći kritiku filma North (1994) Rob Reiner-a, rekao je: "Mrzim ovaj film. Mrzim, mrzim, mrzim, mrzim, mrzim ovaj film. Mrzim ga. Mrzim svaki njegov glupi, prazni trenutak kojim vrijeđa publiku. Mrzim to što je neko pomislio da će se film nekome svidjeti. Mrzim to što vrijeđa publiku pretpostavljajući da će nekog zabaviti". Ebert je bio u većini u njegovim osudama filma Heaven's Gate (1980) režisera Michael Cimino-a. ''Znam,znam, on pokušava da demistifikuje Zapad, i sve te druge stvari koje hotshot režiseri pokušavaju da naprave, kada u stvari ne žele da naprave western. Ali ovaj film je studija o bijednoj neumjerenosti. Tako je zadimljen,tako prašnjav, tako maglovit, tako neusredsređen i tako braonkasto žut da želite da isprobate Windex na ekranu. Režiser je u velikoj nevolji kada čak ne uživamo ni u osnovnom činu gledanja njegove slike...njegov film je 36 miliona dolara bačenih u vjetar. To je najskandalozniji filmski otpad koji sam ikad vidjeo i sjetite se da sam pogledao Paint Your Wagon." Ebertove reakcije su prvenstveno bile instinktivne nego moždane, kao što je evidentno u njegovoj recenziji filma Cries and Whispers (1972) režisera Ingmara Bergan-a: hipnotičan je,uznemirujući i zastrašujući. Obavija nas u crvenu membranu strasti i straha, i na neki način, koji u potpunosti ne razumijem, upotrebljava tabue i drevna sujeverja da bi ostvario svoj uticaj. Klizimo niže u sjedišta, osjećajući klaustrofobiju i seksualnu uznemirenost, shvatajući da smo bili okruženi vizijom filmskog stvaraoca koji ima potpuno majstorstvo nad svojom umjetnošću.''

{niftybox background=#8FBC8F, width=360px} Godine 1975, Ebert je postao prvi filmski kritičar koji je osvojio Pulicerovu nagradu za kritiku. Ima svoju zvijezdu na Holivudskoj stazi slavnih (Hollywood Walk of Fame) i dobio je počasne nagrade od raznih obrazovnih ustanova.Godine 2007, magazin Forbes je proglasio Eberta „najmoćnijim ekspertom u Americi". Čemu sva ta priznanja? Kao rasa, filmski kritičari rijetko izazivaju naklonost. Međutim, okruglast i sa naočarima, Ebert je imao svoj način kako da se dodvori svojim čitaocima, čak i kada se oni ne slažu sa njegovim lucidinim i objektivnim kritikama. Imao je popularan uticaj koji se nikad nije smanjivao. Prišao bi svakom filmu, bilo da je to remek djelo svjetske kinematografije ili najnovija holivudska grozota,sa istom oštrinom.

{/niftybox}

Godine 1970. Ebert i Siskel,iz Chicago Tribune-a, počeli su zajedno da vode televizijsku emisiju nedeljne filmske kritike, Sneak Previews, za javnu radio-televizijsku stanicu Chicago. PBS je 1978.godine izabrao emisiju za nacionalnu distribuciju. Godinu dana kasnije, djelimično na podsticaj Siskel-a, Elbert koji je bio liječeni alkoholičar, je prestao da pije i postao član Anonimnih Alkoholičara. 1982. dvojac je prešao u distributivnu komercijalnu televizijsku emisiju pod nazivom At the Movies, gdje su postali široko poznati po svojim ''palac gore/palac dolje'' reakcijama na filmove. Nakon što je Siskel preminuo 1999.godine, u 53.godini života, Ebert se udružio sa Richard Roeperom u emisiji koja se prikazivala sve do 2006.godine.To je bila godina kada je Ebert pretrpio post-operativne komplikacije i izgubio glas. Godine 2010. Ebertu je uklonjena donja vilica, ali on je nastavio da bude aktivan koliko je moguće, uz pomoć sudskog advokata Charlie "Chaz" Hammel-Smith, njegove žene od 1992.godine, koja ga je nadživjela.

• Roger Joseph Ebert, filmski kritičar and scenarista, rodjen 18. juna 1942; umro 4. aprila 2013.

Ronald Bergan

Preveli:
Jasmina Kaljić
Stevan Milivojević