Zakon
Sugestija 3: Član Zakona 28 - Bioskopska ulaznica - bi mogla da ima odredbu ekonomske prilike - da se za domaći (crnogorski) film ne plaća PDV u punom iznosu, već da bude 0% ili smanjen iznos PDV-a (u odnosu na postojeći), jer ove opcije postoje kada su u pitanju djelatnosti koje su prioritetne i koje se teško odvijaju (izdavaštvo, knjižare - npr.) - a crnogorska kinematografija svakako spada u ovu vrstu djelatnosti. Podatak da je film Pogled sa Ajfelovog tornja, kao crnogorski, imao najveću posjetu crnogorskim bioskopima u posljednjih 20 godina, u iznosu od 17 000 gledalaca (npr. balkanski uspješna Zona Zamfirova je imala 12 000 u Crnoj Gori) - govori da to nije toliko veliki novac koga bi se lišila crnogorska ekonomija i PDV sistem, a koji bi dobro došao crnogorskoj produkciji koja radi na crnogorskom filmu. Naročito kada je Ministarstvo kulture saglasno sa podatkom da se od crnogorskog filma ne može zaraditi, tj. da reditelj, producent i svi oni prijatelji crnogorskog filma - zapravo potroše do 3 godine na radu na filmu, bez ikakovog honorara. Ako bi se na ovaj način usaglasili oko ulaznice - onda bi to moglo da važi i za crnogosko DVD izdanje filma, jer više oko toga nema razlike, kada je eksploatacija u pitanju.
{niftybox background=#8FBC8F, width=400px} Povraćaj dijela poreza
Koliko je filmska industrija razvijena i bogata po okolinu u kojoj se filmovi snimaju - pokazuje i podatak da mnoge zemlje svijeta stranim kompanijama vraćaju dio poreza na ono što se snimi na njihovom tlu, samo da bi ih podstakle da dodju baš kod njih (podsjetimio i to, filmska industrija je bogata, ali i čista - ne zagađuje okolinu, ali i brza - sve se plaća i za oko godinu dana se vraća uloženo). Samo prije neki dan - Portalu Analitika je renomirani ekonomski analitičar Vasilije Kostić navodio značaj koji poreske olakšice imaju za privredu; audiovizuelne djelatnosti bi svakako trebale biti dio ove priče, no u ovom trenutku mi smo, ipak, još daleko od toga, iako se u nacrtu zakona najavljuje ta mogućnost ubuduće (što pozdravljam - uz dinstinkciju da ona treba da važi za filmove a da ne važi za reklame i advertajzing). Crna Gora još nije osjetila novac koji bi se mogao zaraditi od kinematografije i pratećih djelatnosti (audiovizuelne djelatnosti - iz korpusa onoga što zakon upravo priprema), a kamoli da razmišlja o povraćaju dijela poreza. No, ipak - prije ili kasnije ćemo se morati susresti sa činjenicama i onim što svijet radi sa uspjehom - ili ćemo zauvijek žmuriti, u zapećku!
Dodatak o povraćaju poreza, na ovom jestu, nije zahtjev da se to dogodi u ovom trenutku (mogu samo da zamislim kako bi se namrštili u Ministasrtvu finansija na ovaj prijedlog) već ilustracija onoga šta jesu resursi (ljudi i lokacije) od kojih smo mi u Crnoj Gori okrenuli glavu i šta sve sa uspjehom rade neke druge zemlje da bi te resurse stavili u funciju, naplatili ono što imaju da ponude, i od čijeg ostatka poreza svi mogu da funkcionišu: i država i filmska industrija.
{/niftybox}
Takođe, kroz umanjenje PDV-a na cijenu ulaznice crnogorskog filma - i mnoge strane produkcije će dodatno biti zainteresovane za koprodukciju sa nama, jer po zakonu (kako crnogorskom tako i međunarodnim ) - i koprodukcija se računa u domaći (crnogorski) film, pa bi imala svoje umanjenje PDV-a na ulaznici (koprodukcija može imati manje umanjenje PDV-a, npr., ne mora da se stopostotno izjednačava sa crnogorsko produkcijom) što je isplativo.
Sugestija 4: Član 33 - Objasniti gradovima i opštinama Crne Gore da mogu dobiti puno od filma. Podsjetiću da grad Beograd, kao i gradovi poput Pariza, Njujorka - imaju fondove koji upravo plaćaju za promociju znamenitosti i osobenosti ovih gradova: da se unutar filmova govori o duhu ovih gradova, njihovim autentičnostima i sl. Podsjetiću da mnogi od nas znaju mnogo o beogradskom Dorćolu, zagrebačkom Tuškanjcu, njujorškom Bronksu i Menhetnu - i svim njihovim znamenitostima, upravo preko filmova. Šta bi sve u tim filmovima mogla da kaže naša Sahat kula, naše uvale, naši manastiri, džamije, mostovi...?
***
Post scriptum.
Kao što sam naveo na samom početku, ovo je drugi zakon ove vrste koji se donosi u skorije vrijeme. Njegovim donošenjem, dakle, da kažem još jednom - izmeđuostalog ukazujemo da sa ranijim zakonom nešto nije bilo u redu, naročito jer je evidentno da osim podrške Ministarstva kulture i elana crnogorskih filmskih stvaralaca - nedostaje još nešto da bi se zatvorila konstrukcija kinematografije, tj. da bi se kinematografija (i prateće audiovizuelne djelatnosti) stavila na "zdrave" noge. U tom smislu, da rezimiram - stanje je dosta alarmantno, pacijentu veoma nije dobro. Hoćemo li samo provjetravati prostoriju i pacijentu davati neke čajeve i pomade (kroz kozmetička dotjerivanja zakona) umjesto da reagujemo hirurškim rezom, tamo gdje treba, stručno i hrabro, donoseći splet odluka koje će radikalnije promijeniti postojeće stanje?
Na drugoj strani - ako to ne uradimo, imamo li snage za još jedan zakon koji suštinski neće doprinijeti razvoju naše djelatnosti i koji će još samo više opteretiti Ministarstvo kulture?
Treba li da pacijentu liječimo sinuse dok on ima infarkt - tj. treba li da naše bolesti rješavamo mi ili da to radi neko iz nekog drugog sektora, npr. Min. finansija ili ekonomije (podsjetiću da u bolnicama, takođe, ordiniraju doktori a ne članovi njihovih finansijskih sektora)? Podsjetiću, opomenuću svoje kolege kinematografske radnike i umjetnike (ne Ministastvo kulture, jer ono nije nadležno za hrabrost mog esnafa) - postojeći crnogorski Zakon o kulturi navodi da se kulturom moraju baviti profesionalci. Profesionalci - iz koje sfere (kulture - ili finansija?), odakle (da nije iz inostranstva, jer ne plaćaju PDV, pa su jevtiniji?), kad - ako ne sad? Ko, ako ne - mi?
Nadam se da ćemo se svi skupa složiti oko naših interesa i da ćemo imati volje i snage za nužne rezove. U tom smislu, neka nam je sa srećom junačkom i - neka Mudrost vodi našu gradnju, neka je Snaga izvede a Ljepota upotpuni!!
dr Nikola Vukčević, reditelj
docent Filmske režije na FDU Cetinje
-----------------------------
[1] Naravno, imamo i suprotni, veoma rijedak primjer (koji će biti još rjeđi) koji zapravo govori o suštinsoj dijegetičkoj ravni kinematografije: češka brda i vozovi za koje se kaže da su crnogorski, u filmu o Džejmsu Bondu - koji napominje koliko toponim/lokacija i fabula u stranim filmovima rijetko idu jedno sa drugim.
[2] Na isti onaj način po kome se - npr. apoteka ne može otvoriti a da u njoj nije zaposljeno jedno lice koje je završilo Farmacioju ili Tehnologiju, na isti onaj način po kome više nego precizno i uspješno funkcioniše Inžinjerska komora Crne Gore sa svojim strukovnim komorama koje garantuju kvalitet (Mašinska, Komora arhitekata, Građevinskih inžinjera, Elektroinžinjera, Planera).
[3] Član 19
Inostrani producent može snimati audiovizuelno djelo na teritoriji Crne Gore, samostalno ili u saradnji sa domaćim ili inostranim koproducentom, uz prethodno pribavljeno odobrenje, koje izdaje Ministarstvo.
Odobrenje iz stava 1 ovog člana izdaje se na osnovu pisanog zahtjeva inostranog producenta.
Ministarstvo će obustaviti snimanje audiovizuelnog djela ako se inostrani producent ne pridržava uslova iz odobrenja iz stava 1 ovog člana.
[4]Član 19:
1) naziv inostranog producenta;
2) naziv audiovizuelnog djela i podatke o autorskoj ekipi;
3) lokacije i vrijeme snimanja;
4) podatke o angažovanju domaćeg umjetničkog ili stručnog kadra i opreme i ugovor o saradnji;
5) cjelovit scenario audiovizuelnog djela, odnosno označene djelove teksta scenarija ukoliko se u Crnoj Gori snimaju samo određene sekvence;
6) izjavu inostranog producenta ili domaćeg koproducenta kojom se obavezuje da će Crnogorskoj kinoteci dostaviti obaveznu kopiju filma u skladu sa članom 16 stav 2 ovog zakona.
