Festivali KAN
«The Dead Don’t Die»",
živim mrtvacima nedostaje daha
Činilo se da film Jim Jarmusha ispunjava sve uslove za uspješno otvaranje Festivala u Kanu, ali je on, uprkos talentu reditelja i glumaca, ipak iznevjerio očekivanja. Možda i namjerno.
Na papiru, to je bio idealan izbor. Otvoriti 72 Festival u Kanu sa filmom “Mrtvaci ne umiru” izgledalo je kao nevjerovatno rješenje za složenu jednačinu koju predstavlja izbor filma za početak festivala.
Film potpisuje jedan od velikih umjetnika savremene kinematografije, Jim Jarmush, koji je uz to kultni reditelj nakon Zlatne kamere za Čudnije od raja 1984. – što, zapravo, nije bio njegov prvi film, jer mu je prethodio, a da to tada nije bilo poznato, jednako zadivljujući “Stalni odmor” (Permanent Vacation)
Brojni njegovi filmovi ušli su u selekciju i bili burno pozdravljeni na Kroazeti, i te kako opravdano: Down by Law, Mystery Train, Night on Earth, Dead Man, Ghost Dog, Broken Flowers, Only Lovers Left, pa sve do bisera kakav je bio “Paterson”. Od vrlo dobrih pa do još boljih, krunisani raznim nagradama, mada jedan od najljepših, The Limit of Control, nije bio pozvan u Kan.
Uz to, u filmu The Dead Don’t Die glume najveće zvijezde, što podrazumijeva lijep prizor na stepenicama, a to je bitan uslov za uspješno otvaranje, s Bill Murreyem, Adamom Driverom, Chloe Sevigny, Tildom Swinton (i Dani Glover, Tom Waitsom i Iggy Popom, koji nisu došli)
I konačno, dodajmo i ovu formulu kvadrature kruga koju traže mnogi producenti i mediji: film jednog velikog reditelja, ali koji se predstavlja novim žanrom koji je u modi, u ovom slučaju to je film zombija.
Na papiru je stoga sve izgledalo savršeno. Na ekranu, nažalost, imamo nešto sasvim drugo.
Glumci, posebno Murrey i Drivver, demonstriraju svo bogatstvo svog ogromnog talenta. Sa uživanjem još jedanput otkrivamo eleganciju Jarmushovog snimanja, njegov nekonvencionalan humor, neporeciv šarm.
U početku, sa zadovoljstvom pratimo iskušenja policajaca iz malog grada u zabačenoj američkoj provinciji koji su suočeni sa invazijom živih mrtvaca, zbog katastrofalnih manipulacija i besramnih laži energetske industrije i nepoštenih ljudi na vlasti, koji prouzrokuju do tada neviđene nesreće.
Slažemo se sa političkom pozadinom, uživamo u smiješnim scenama i malim pričama u priči, zabavljamo se kad prepoznajemo Tom Waitsa kao bradatog pustinjaka ili Iggy Popa kao hanibalskog zombija koji je ovisan o kafi. Sve to čini efektne momente, ali ne i jedan film.
Zapleten u žanru
Jedna od najboljih šala u The Dead Don’t Die je ona kad Adam Driver kaže da je pročitao scenarij i da zna kako se film završava: loše. No već tada ozbiljno počinjemo da sumnjamo u postojanje nekog scenarija, budući da film tapka u mjestu, nemajući ništa posebno da kaže izvan onoga što je postavljeno tokom prvih pola sata.
Budimo jasni: možemo napraviti odlične filmove sa minimalnim scenarijem. Postoje mnogi primjeri, i mnogi dugometražni filmovi Jim Jarmusha - Permanent Vacation, Stranger than Paradise, Dead Man, The Limit of Control - su takvi. On je jedan od onih filmskih stvaralaca koji su dokazali da nije sve u temi, pa čak da ona može biti i potpuno sekundarna.
Jean-Michel Frodon
https://projection-publique.com/
Prevela : Zumreta Trocellier
