AO:Svi glavni glumci su došli na audicije za svoje uloge, uključujući i Almu i tu nije bilo iznimki. Jednostavno, prepustili smo kameri da donese svoj nepristrasni sud. Naravno, u samom startu smo pozvali najbolje glumce za koje smo mislili da odgovaraju ulogama. Audicije smo radili u Zagrebu i u Sarajevu, kao i u Banja Luci, Prijedoru i Bihaću. Jako mi je drago da su u filmu i poznati hrvatski i bosansko-hercegovački i srpski glumci. I jako mi je drago što mislite da su svi izvrsni, jer to govori o ujednačenosti kriterija izbora, kao i rada s glumcima.

CL: O svemu ste vodili računa: karakterizacija likova je kompleksna, jednaku pažnju ste posvetili kostimografiji, šminki, rasvjeti, muzici, scenografiji... Budžet filma dostiže milionski iznos, iako je riječ o intimnoj drami. Koliko Vam je pomogla koprodukcijska komponenta?

AO: U filmu svaki element je jednake važnosti. Svemu onome što ulazi u film treba posvetiti maksimalnu pažnju, a ako nešto nije toliko važno, onda niti ne treba biti u filmu. Ja sam perfekcionist i mislim da se to na kraju isplati, iako to u pravilu poskupljuje projekt. Uzmete najbolje, a time i najskuplje ljude i s njima surađujete, jer na kraju oni doprinesu kvaliteti, ali i paze na ostale troškove. Bez koprodukcije sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom bilo bi nam mnogo teže snimiti ovakav film. Njihov udio zajedno je oko jedne petine, ali bez te petine ne bi ni bilo filma, barem ne ovakvog.

CL: Sa osvojenom nagradom publike u Puli, uspjeli ste nadmašiti najveći regionalni hit u posljednjih deset godina, Paradu. Kako tumačite neočekivani trijumf jedne dirljive, intimističke priče nad populističkim komercijalnim hitom?

AO: Doista, zar to nije fascinantno, da jedna poratna tragedija pobijedi najuspješniju regionalnu komediju u zadnjih deset godina, i to ocjenom publike koja je rekordna u novijoj povijesti ovog 59-godina starog festivala? Ovo samo dokazuje da je publici primarno stalo do istinitog i uvjerljivog filma koji može da ih dirne. Mislim da na kraju publika uvijek dobro odabere. Moji su filmovi u pravilu jako dobro prolazili kod publike u pulskoj Areni. Inače, meni se Parada jako svidjela što mi čini pobjedu Haliminog puta još nevjerojatnijom.

CL: Kako teku planovi za regionalnu distrubuciju i festivalsko učešće? Kada će se film pogledati u bioskopskim salama Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore... i kakvu recepciju očekujete?

AO: Film je distribuiran u Hrvatskoj i muslimansko-hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine, ali nije distribuiran u Republici Srpskoj.

Isto tako ne vjerujem da će biti službeno distribuiran u Srbiji. Čak ga i srpski festivali izbjegavaju. S druge strane, znam da ima građana Srbije koji gledaju film jer ga skidaju s interneta i znam da su im komentari odlični. Nadam se da će biti distribuiran u Crnoj Gori; do sada nismo dobili ponude od lokalnih distributera.

CL: Snimate stilski i tematski različite filmove, ali uskoro se želite oprobati i u drugačijoj vrsti. Planirate snimiti nedovršeni filmski projekat Dušana Vukotića, Kristalni otmičari. Kakav Vam izazov predstavlja animacija?

AO: Nerealizirani projekt Kristalni otmičari nažalost prerano preminulog Dušana Vukotića je jedan divan, topli dječji znanstveno-fantastični film, koji bi trebao biti kombinacija živih glumaca i animacije. Kao što sam vam već rekao, nemam namjeru raditi samo jedan žanr ili jednu vrstu filma. Ono što me je privuklo ovom projektu je prije svega odlična priča, uvjerljivi likovi i bujna mašta pokojnog Vukotića kojem bi to bio možda najznačajniji igrani film da ga je uspio snimiti, u najmanju ruku film u kojem bi spojio svoje glavne kreativne preokupacije. U ovom slučju animacija predstavlja još jedan izazov kojem se veselim. To je istina veliki izazov, jer se do sada nisam njom bavio.

CL: Svake četvrte godine snimite film. Da li je to neki idealan period za snimanje dobro-pripremljenog filma ili je to iz regionalne finansijske nužde, a Vi biste voljeli snimati više i brže?

AO: Osobno, volih bih snimati više, pa ovaj ciklus od četiri godine dijelom proizlazi iz financijske nužde, a opet daje dovoljno vremena da se projekt kvalitetno pripremi. Stoga to određeno čekanje ima i svojih prednosti. Ako bih želio skratiti čekanje, onda moram pokušati snimati u inozemstvu. Nema se dovoljno novaca u regiji za češće snimanje.

CL: Želite li režirati film u Holivudu? Kakav bi to film bio?

AO: Nadam se dobar film. Bez obzira kojeg žanra, film mora biti kvalitetan. A istina je da se zanosim nekim žanrovskim projektima, pa ćemo vidjeti što će nam budućnost donijeti. Ako i ne bude ništa, barem sam se zabavljao i zanosio time.

CL: I Splitska noć i Ničiji sin su bili hrvatski predstavnici za Oscara. Da li smatrate da je Halimin put bliži nagradi Američke Akademije?

AO: Dug je put to toga. Drago mi je ako Vi to kažete, ali neka za početak realna prognoza bude hrvatska kandidatura filma za Oscara. A o ostalom, kada za to dođe vrijeme.

Maja Bogojević