Novi film Alice Rohrwacher kreira jedan veoma originalan oblik čudesnog, zahvalujući kvalitetnom pogledu italijanske rediteljke.

Kao i njen prethodni film, Čudesa (les Merveilles), treći dugometražni film Alice Rohrwacher odvija se u seoskoj sredini, bogu iza ledja. I tu, sredinom devedesetih, vladaju mehanizmi dominacije iz nekih dalekih vremena, koja prihvataju svi protagonisti : pohlepna grofica, njen glupi i arogantni sin i neumoljivi knjigovodja koji iz toga izvlače korist, seljačka klasa, muškarci, žene i djeca, koji teško crkavaju na poljima duvana. Među njima je Lazaro, prostodušan mladić kojeg svi iskorištavaju, a koji jedino želi da pomaže i služi.

Zatim se dešava mnogo toga o čemu ovdje nije potrebno govoriti. Svijet će se promijeniti, i onaj na selu prije dvadeset pet godina, i grad kakav je danas. Neki oblici nepravde, tlačenja, zloupotrebe, nestaće u prošlosti, a drugi će biti uspostavljeni.

Ono što je važno nalazi se nečemu drugom : u bogatstvu svakog trenutka koji rediteljka snima. U njenom filmu se dešavaju nevjerovatni dogadjaji, a zatim često sasvim obične stvari, ili zabavne, ili zastrašujuće. Svaki trenutak kao da je prepun novih mogućnosti, svaka slika treperi od pažnje, nježne i usredsređene na lica, vlati trave, dašak vjetra.

Svaki kadar, pokazući i pričajući, u isto vrijeme nagovještava beskonačno mnogo drugih osjećaja, drugih priča. Ako je film zbilja priča o jednom čudu, to je zato što je on sam čudesan.

Film Lazaro možda podstiče mnoge reminiscencije na Bunuela, De Sicu, Pasolinija, Ermana Olmija. Njegova moguća svetost (slava) više neće zavisiti od filma, niti od gledalaca, nego od njegovih junaka… Ostaje tajna šta je on zapravo, na koji način on postoji u svijetu.. I iz te tajne rađa se vrtlog slika, riječi, ideja, komičnog i dramatičnog.

Rediteljki nije stalo da daje lekciju, niti da dokaže svoju moć, pa ni onu umjetničku. Njoj je dovoljno da bezrezervno vjeruje, prostodušno, možda kao i njen junak, u snagu emocija i u sugestivnost filma. To je neobjašnjivo, to je savršeno jasno. I veoma lijepo.

Heureux comme Lazzaro
d’Alice Rohwacher, avec Adriano Tardiolo, Alba Rohrwacher, Agnese Graziani, Luca Chikovani, Sergi Lopez, Nicoletta Braschi.